Danas je spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije. Crkva Svete Marije sagrađena je i posvećena 543. kraj jeruzalemskog hrama, pa tu posvetu zajedno slave zapadni i istočni kršćanima.
Marija se od djetinjstva posvetila Bogu, potaknuta Duhom Svetim, čijom je milošću bila ispunjena u svom bezgrješnom začeću. Danas se sjećamo tajne potpunog prikazanja, darivanja i posvećenja Bogu One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve.
Apokrifna književnost, ispunjena brojnim legendama, o Marijinu prikazanju izvještava kao o izuzetno svečanom činu, popraćenom mnogim čudesnim događajima. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli ju u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli koji su radosno pjevali. Do ulaza u Hram bilo je 15 stepenica kojima se Marija sama popela. U Hramu su joj hranu donosili anđeli.
Apokrifni pisci žele istaknuti da je Marija od prvog trenutka svog postojanja bila puna milosti i predodređena za dostojanstvo bogomajčinstva kojim je nadišla i anđele. Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u kojoj se utjelovio i nastanio Sin Božji. Ona je prikazana, posvećena Bogu i predodređena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka.
Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve i kapele, vezan je uz jedan događaj. Kad je 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji odnijela više od 80 000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan, 1631. godine, da će Mariji, ako prestane kuga, podići crkvu.
Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je veličanstvena crkva 1687., Madona della Salute. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u južne hrvatske krajeve, gdje su joj posvećene mnoge župe, crkve i kapele.
U Veneciji je Salute naziv za crkvu Gospe od zdravlja, koju su izgradili u znak zahvalnosti za nestanak kuge.
1629. godine je Veneciju zahvatila epidemija kuge i Venecijani su se na početku epidemije utjecali svetom Roku. Za nestanak epidemije je mletačka vlast podigla slikovitu baziliku il Redentore posvećenu Kristu Otkupitelju, na Giudecchi. Ovaj puta mletačko Veliko vijeće je 22. listopada 1630., odlučilo kako novu crkvu neće posvetiti nekom svecu zaštitniku od kuge, već Blaženoj djevici Mariji, za koju su držali da je zaštitnica Republike. Zavjet je učinjen 21. studenog 1631., tada je započela gradnja, a crkva Santa Maria della Salute je završena 1687. godine.
Također je odlučeno kako će pohoditi baziliku svake godine 21. studenog, na blagdan Prikazanja djevice Marije u hramu. Ta procesija poznata je danas kao Festa della Madonna della Salute, a u njoj tradicionalno sudjeluju venecijanski dužnosnici.
Procesija ide od Trga sv. Marka do bazilike Santa Maria della Salute u četvrti Sestiere – Dorsoduro, kao znak zahvalnosti za oslobođenje od kuge. Za tu priliku se gradi poseban prijelaz preko Canal Grande, (pontonski most). Taj događaj još uvijek je veliki događaj u Veneciji.
Salute, stoji na ulazu u grad kao simbol njegove pobožnosti, istina u susjedstvu rustične zgrade carinarnice (Dogana) koja je pak simbol druge strane Mletaka – pomorske trgovine. Djelo je arhitekta Longhena.
Salute je osmerokutna zgrada sagrađena na podestu od 100.000 drvenih pilota. Izgrađena je od istarskog kamena i marmorina (opeke premazane mramornom prašinom). Osmerokutna crkva, s velikim tamburom za kupolu, bila je već klasični arhitektonski vokabular, reminescencija na bizantsku umjetnost i bazilike poput San Vitale. Crkvena unutrašnjost je prepuna marijanskog simbolizma, velika kupola predstavlja – Marijinu krunu, unutrašnjost puna niša – utrobu, osam stranica crkve, osam stranica – njene zvijezde. Danas je kupola crkve Salute važan dio venecijanske vizure, postala je simbol grada, baš kao što su to kupole katedrale u Firenci i sv. Petra u Rimu. Jedina razlika je u tome što Salute nije velika katedralna crkva, već mala proštenjska crkva unutar grada.
(Izvor: Laudato.hr i Turistickeprice.hr)
