Sablazan je ono što izaziva javno negodovanje i moralno ogorčenje. To je navođenje nekoga na grijeh, na zlo, na put propasti. Sablazan je zavođenje. Ono je posebno otrovno u području duhovnosti. Pavao u
drugoj poslanici Korinćanima govori o „lažnim apostolima, himbenim radnicima koji se prerušuju u
apostole Kristove“ i uspoređuje ih sa „Sotonom koji se prerušuje u anđela svjetla“.
Ova figura zla prerušena u svjetlo ima dugu povijest u zapadnoj duhovnosti. Tema je i vrlo aktualna. Figura zlog duha prerušenog u anđela dobro opisuje duhovno zavođenje i različite zloporabe u području duhovnosti. Kada se netko nalazi na duhovnome putu, onda ga više nije lako odvratiti s njega običnim navođenjima na grijeh. On već razlikuje dobro od zla, ispravan put od lošega pa ga nije lako navesti na neki teški grijeh kao što su, primjerice, krađa, nasilje, preljub i slično.
Tada se, međutim, u duhovnome životu pojavi zavodnička figura zlog anđela u liku svjetla.
Njega nije lako prepoznati jer je prerušen u svjetlo i jer se svojoj žrtvi približava prilagođujući joj se. Prati
je njezinim ritmom, govori njezinim jezikom, bira njoj drage teme. Kada se usklade, počne je malo po
malo skretati s puta. Neprimjetno unosi male promjene u ono što je po sebi dobro kao što su molitva, askeza, opraštanje, priznaje grijeha. Potom ih počinje naglašavati, isticati, pretjerivati pa radikalizirati.
Žrtvi nije lako prepoznati gdje i kako ta igra zavođenja počinje. No, jednom se nađe u pretjerivanju u
nekom području i zbilja izgubi svoje boje i pretvori se u crno-bijeli svijet. Kada zavođenje uspije svoju žrtvu odvratiti od zdrave duhovnosti, počne druga etapa zavođenja. Ono uvijek ide ili u bogatstvo ili u čast ili u uznositost i oholost. Tako se netko tko je svoj duhovni put započeo u siromaštvu nađe okružen bogatstvom i ima mnogo pobožnih opravdanja za njega. Duhovni put je započeo u poniznosti i svijesti vlastite ništavnosti, a nađe se okružen počastima, hvalama i udivljenjem i samoga sebe uvjerava kako mu to priliči.
Sve je započelo oslobođenjem od tereta grešnosti, a sada je nošen osjećajem vlastite veličine iz koje
druge promatra kao niža bića koja su tu da mu služe. Sve je započelo na dobar način, a na koncu se zavedeni nađe u ulozi zavodnika drugih. Onom tko preuzme ulogu zavodnika Isus kaže da bi mu bilo korisnije s mlinskim kamenom o vratu biti strovaljen u more, nego da sablazni nekoga od malenih. A svojima kaže: „Čuvajte se!“ Čuvajte se da ne budete zavedeni pa da ne biste zavodili druge.
Kako se valja čuvati? Biti svjestan da je duhovnost važna, ali da u njoj vrebaju i opasnosti. Biti svjestan svojih slabih točaka. Poznavati svoje granice. Graditi i čuvati zdrave emocionalne odnose. Zavođenje je često vezano uz ideale pretvorene u idole. Čuvati se klanjanja nekom idolu stalnom praksom klanjanja jedinomu Bogu komu jedinom pripada slava, hvala i čast. Možda je najvažnije za duhovni život uzeti svoj križ, ići za Kristom i učiti od njega koji je ponizna i krotka srca. Time se ne samo raste u duhovnosti nego i štiti od zavodljive figure zla prerušena u anđela svjetla.
