Fra Ante Vučković: Quid est veritas?

Jučer sam se prišuljao Pilatu iza leđa  i pratio lice Nevinoga dok mu je postavljao pitanje: Quid est veritas?  Čekao sam odgovor. Tako bih ga radio bio čuo. Već sam pomišljao kako se okoristiti njime. No, ništa se nije dogodilo. Ni treptaj oka ni trzaj na licu Nevinoga. A ipak, sve je bilo kao u…

Autor: Fra Ante Vučković
event 24.11.2024.
Ivo Cagalj/Pixsell

Jučer sam se prišuljao Pilatu iza leđa 

i pratio lice Nevinoga dok mu je postavljao pitanje:

Quid est veritas? 

Čekao sam odgovor.

Tako bih ga radio bio čuo.

Već sam pomišljao kako se okoristiti njime.

No, ništa se nije dogodilo.

Ni treptaj oka ni trzaj na licu Nevinoga.

A ipak, sve je bilo kao u svjetlu, u istini!

Na licu Nevinoga opazio sam istinu o politici.

Bila je proračunata.

Riskirala je tuđe živote.

Bila je hladna. Prelazila je preko nepravdi.

Smišljala je dobre razloge osudama.

Branila je sebe, a nevine napuštala.

Čak i kada je znala da na njima nema krivice.

U prikrajku se vidjelo: ne mora biti takva!

Na licu Nevinoga opazio sam

istinu o svećeničkim glavarima.

Bila je zajapurena. 

Borila se za Boga, a nije vidjela ljude.

Govorila je o istini, a bacala je sjene na svijet.

U podnožju se slutilo: može biti drukčija.

S lica Nevinoga pokazala se

istina o pravdi.

Pričala je mnogo.

Bila joj je važnija moć od ljudi.

Pozivala se na zakon, 

a pod njim su umirali nevini.

A lice Nevinoga kao da je pokazivalo drukčiju pravdu.

U svjetlu koje je padalo s lica Nevinoga

opazio sam i istinu o prijateljstvu.

Bila je topla, važna, neodoljiva.

I bila je slomljena. 

Izdajama, zatajenjima, interesima, strahovima.

Pred licem Nevinoga

cjeli je svijet pokazivao svoje lice.

Pravo. Istinsko. 

Bilo je čudesno i ružno.

Blago i okrutno.

Puno razumijevanja i puno podvala.

Vidio sam naličja, skrivene borbe,

interese, laži, klevetanja.

Jedva da je bilo lica bez naličja.

Tek poneko nalik Nevinome.

I u svjetlu lica Nevinoga,

Pilatu iza leđa,

skriven od pogleda svijeta

vidio sam svoje lice.

Zapravo, nisam ga pravo ni vidio.

Bilo je prekriveno stidom.

I došlo mi je da pobjegnem

i propadnem u zemlju.

A onda me pogledao Nevini.

Bez riječi. 

Sve je nestalo.

I Pilat i svijet i stid.

I zaboravio sam na pitanje o istini.

Bio sam u njoj. 

Imala je lice patnje, nevinosti, nemoći i ljubavi.

I nestala je svaka želja da riječju

bacim sjenu na istinu.

Samo sam htio bez riječi ostati u pogledu Nevinoga.

Izvor: Fra Ante Vučković Facebook

Pročitaj više

NEPOZNATI OLIVER

Premda nije izvana bio neki vjernik, ipak je u posljednjim mjesecima svoga života dolazio u crkvu u Veloj Luci. To je bilo često u vrijeme kada ne bi nikoga bilo u njoj. Ušao bi i sjedio. Njemu je to bila velika stvar. U tim trenutcima nije činio nešto veliko ni drugima ni svijetu. Nije ni trebao. Bio je samo tamo. Sjedio je i bio izložen blizini Presvetoga.

11. OBLJETNICA

Na obljetnicu fra Zvjezdanove smrti prisjećamo se susreta i razgovora s njim u posljednje dane njegova života

ADVENTSKE PRIČE (6)

U blizini zagrebačke bolnice popularno zvane „Vinogradska“ nekoliko je trgovina slušnim aparatima, ali optika je tek jedna, i to ne u neposrednoj blizini. Dok sam jutros prolazila onuda, vidjela sam da su ulične vitrine s naočalama zaprašene, a na jednoj je istaknuta cedulja: „Optika ne radi“. Istodobno, u današnjem evanđelju Isus ozdravlja dva slijepca. Istodobno,…