Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 11. studenoga

I mir je plod ljubavi: onaj nutarnji mir što ga umorni čovjek traži u dubini svojega bića. Onaj mir, koji je potreban čovječanstvu, ljudskoj zajednici naroda, pucima, kontinentima te za kojim svi oni redom strepeći tragaju u nadi da će ga pronaći.

Autor: Darko Pavičić
event 11.11.2024.

Odnos kršćanina prema filozofiji stoga zahtijeva korjenitu prosudbu. U Novom zavjetu, poglavito u poslanicama sv. Pavla, jasno stoji: „mudrost ovoga svijeta“ suprotstavlja se mudrosti koju je Bog očitovao u Isusu Kristu (…) Naime, istinski čvor koji izaziva cijelu filozofiju jest smrt Isusa Krista na križu. Tu je svaki pokušaj svođenja Očeva spasenjskog nauma na čistu ljudsku logiku osuđen na propast. „Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istaživač ovoga svijeta?“, uporno pita Apostol (1 Kor 1,20). Za ovo što Bog kani ostvariti nije više dostatna samo mudrost razborita čovjeka, nego se zahtijeva odlučan korak da bi se obuhvatila potpuno nova stvar: „Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre (…) i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest“ (1 Kor 1,27-28). (FR)

+ Molimo za mir: neka nam ga Gospodin dodijeli što prije, prosvjetljujući odgovorne tako da hitro napuste svaki drugi put, koji je nedostojan čovjeka.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“: https://www.veritas.hr/proizvod/misli-sv-pape-ivana-pavla-ii-za-svaki-dan-u-godini/

Pročitaj više

Fra Slavko Barbarić umro je 24. studenoga 2000. u 15,30. Nakon završene pobožnosti Križnoga puta, kojega je svakoga petka obično predvodio na Križevcu za župljane i hodočasnike, osjetio je bolove. Sjeo je na kamen, ubrzo legao na zemlju, izgubio svijest i dušu predao Gospodinu…

Jučer sam se prišuljao Pilatu iza leđa  i pratio lice Nevinoga dok mu je postavljao pitanje: Quid est veritas?  Čekao sam odgovor. Tako bih ga radio bio čuo. Već sam pomišljao kako se okoristiti njime. No, ništa se nije dogodilo. Ni treptaj oka ni trzaj na licu Nevinoga. A ipak, sve je bilo kao u…

Pričalo se o jednom starom ocu: Proživio je s lakoćom pedeset godina, a da nije kruha jeo ni vina pio. Jednom je priznao: „Okanio sam se bludnosti, tašte slave i gramzljivosti.“ Tada mu dođe stari otac Abraham pa ga upita: „Jesi li ti doista rekao te riječi?“ On odgovori: „Jesam.“ Na to mu stari otac…