Situacija s tzv. muškom krunicom na Trgu bana Jelačića došla je do svojega vrhunca i pitanje je trenutka kad će na Trgu pasti krv u neredima koje izazivaju prosvjednici protiv muškaraca koji se ondje okupljaju na molitvu svake prve subote u mjesecu. Nije ovo nikakvo dramatiziranje ni pretjerivanje, nego očigledni zaključak nakon prošlotjedne molitve, kada su prosvjednici upali u ograđeni prostor za molitvu i sukobili se s moliteljima te su intervenirali redari, dok je policija stajala i gledala sa strane. S time da su iz Policijske uprave zagrebačke čak negirali da je došlo do ikakvog obračuna, što su kasnije demantirale video snimke, na kojima se vidjelo kako razularene prosvjednike iz molitvenog prostora izvode redari i neki od molitelja.
Što se treba dogoditi da netko zaključi kako su životi molitelja ugroženi? Zar je premalo primjera oko nas, od nedavnih tragedija u Prečkom i Cetinju do Srbije i masakra koje su počinile mahnite osobe samo zato što ih nije na vrijeme zaustavilo u njihovu pohodu? Na nasilje na Trgu upozorava se otpočetka, ali nevjerojatno je da zato nitko ne mari. Zapravo, tko bi za to trebao brinuti?
Na prvome mjestu ministar unutarnjih poslova, koji ima zakonske ovlasti intervenirati u ovakvim slučajevima. Prije svega, svakom se, prema čl. 42 Ustava, priznaje pravo na javno okupljanje i prosvjed, ako je u skladu sa zakonom. Okupljanje molitelja je u zakonskim okvirima, jer je uredno prijavljeno po Zakonu o javnom okupljanju, koji u svojem čl. 5 predviđa da su redarstvene vlasti dužne štiti slobodu govora i javnog nastupa na mirnom okupljanju i javnom prostoru te da su dužne „spriječiti ometanje ili onemogućavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda“ i pri tome „ovlaštene rabiti tehnička i ina sredstva zaštite“. Također, mogu „primjenjivati mjere prisile jedino kada je to nužno te na način razmjeran pogibelji“.
Na Trgu se radi, zapravo, o poticanju na nasilje i vjersku mržnju, što je regulirano čl. 325 Kaznenog zakona, koji za to kazneno djelo predviđa kaznu do tri godine zatvora. Također, ministru unutarnjih poslova člankom 14 Zakona o javnom okupljanju omogućeno je rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda ukoliko su „ciljevi usmjereni na pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti“. Zar nisu prosvjednici protiv molitelja slika upravo ovoga iz mjeseca u mjesec u ovim zakonskim recima? Pa što se onda čeka, ministre Božinoviću?
Da se radi o poticanju na mržnju i nesnošljivost zbog vjerskih razloga, nakon prošle subote potvrdilo je i priopćenje Komisije za promicanje vjerskih prava i sloboda Hrvatske protestantske konferencije, koja je najoštrije osudila napad na molitelje 4. siječnja. Premda vjernici protestanti ne mole krunicu, odnosno „bez obzira na razlike u razumijevanju sadržaja i načina molitve“, podsjećaju da je „sloboda vjerovanja i prakticiranja vjere temeljno ljudsko pravo“. I pozivaju sve odgovorne da zaštite one koji „na miran način, svake prve subote u mjesecu mole, podsjećajući javnost da su izloženi glasnim ometanjem, verbalnim uvredama, a sada nažalost i pokušajem fizičkog nasilja“.
Doista, tko uopće dopušta prosvjednicima da se tako blizu približe moliteljima? Trg je dovoljno velik da prosvjeduju na njegovom drugom kraju. No kako u svakom zlu ima i nešto dobra, tako je ove subote većina medija (nakon što je dobar dio njih odradio huškačku ulogu u pripremi nasilja nad moliteljima) stvari nazvala pravim imenom. Odnosno, donedavni „protuprosvjednici“ postali su prosvjednici, a molitelji – molitelji. Tj. ono što samo i doista jesu.
