Konstitucija Dei Verbum Drugoga vatikanskog koncila dalje je produžila stoljetnim putem razmijevanja vjere, razmišljajući o objavi u svjetlu biblijskog naučavanja i svekolike patrističke nauke. Sudionici Prvoga vatikanskog koncila iznijeli su nadnaravni značaj Božje objave. Racionalistička kritika, koja se baš u to vrijeme po krivim i naširoko rasprostranjenim mnijenjima pokretala protiv vjere, nijekala je svaku spoznaju kojka nije posljedica naravnih moći razuma. To je navelo Koncil da snažno ustvrdi kako onkraj svake spoznaje ljudskog razuma, koja po svojoj naravi može doprijeti sve do spoznavanja Stvoritelja, postoji također i spoznaja koja je vlastita vjeri. Ta spoznaja izražava istinu koja temelj nalazi u Bogu koji se objavljuje i ta istina je najsigurnija, jer nas Bog niti vara niti želi prevariti. (FR 8)
+ Kriste, podaj da se na preminulima ostvari evanđelje blaženstava: neka se nađu među onima za koje se veli: „njihovo je kraljevstvo nebesko“; među onima, koji su zauvijek baštinili zemlju u Božjemu prebivalištu.
Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“