Prašina u javnosti koja se podigla nakon nastupa Lucije Marković u „Nedjeljom u dva“, koja je tvrdila da je žrtva vjerskog zlostavljanja u Crkvi Riječ života, nikako da se slegne. No, budući da uglavnom može čuti samo njezina strana, Protestantska internetska televizija objavila je ekskluzivni intervju s njezinom majkom Dubravkom Lukić. S kojom je razgovarao pastor Vatroslav Župančić, naglasivši kako je Protestantskoj internetskoj televiziji glavni cilj donositi istinu u ovaj svijet te da kao kršćani žele biti prijatelji istine. Tako i u ovom slučaju za koji se tvrdi da se radi o pranju mozga u sekti, pri čemu Riječ života nije dobila ni upola prostora kao Lucija Marković.
„Lucija ima dvije sestre, moju stariju i mlađu kćer. Samohrana sam majka. Djeca baš nisu viđala oca, starija kćer jest, a Lucija je odbijala kontakt s ocem, a najmlađa je bila premala. Bivši suprug je imao novu bračnu zajednicu i Lucija je do 20 godine odbijala kontakt s ocem“, započela je svoju priču njezina majka, a na pitanje pastora Župančića je li Luciju u Riječ života uvukla protiv njezine volje kaže da to nije istina, nego da su je ondje išla na vjeronauk.
„Bila sam u Rimokatoličkoj crkvi, a onda sam došla u Riječ života, slušala učenja i slavljenja i prepoznala to kao istinu, upisala Biblijsku školu i kad sam bila sigurna da je to plodno tlo, odlučila sam uključiti djecu u vjeronauk. Nije bilo nikakve prisile. Najstarija kćer nije pokazala nikakav interes i poštivala sam njezinu volju“, priča Dubravka Lukić, objašnjavajući kako je vjeronauk koncipiran kao i svaki drugi vjeronauk te da su organizirani brojni kampovi za djecu.
„Lucija se uklopila, nije bilo nikakvih naznaka da joj nije dobro, da je pod bilo kakvim pritiskom“, kaže njezina majka, koja je ispričala i kako je nakon razvoda potražila pomoć od centra za socijalnu skrb kako bi djeca prošla kroz njihove programe za pomoć, što je Lucija prihvatila, za razliku od starije sestre.
„Rekla je u medijima da je doživjela religijsku traumu i ima PTSP… Je li bilo prije ulaska psihičkih naznaka i poteškoća?“, pitao je pastor Župančić.
„Bilo je“, odgovara Lucijina majka, dodajući kako je sve ovo što je izašlo u javnost nanijelo štetu obitelji, njezinim roditeljima, Lucijini sestrama, jer su iznesenelaži.
„Lucija je imala problema prije ulaska u crkvu. Često smo ih pripisivali tinejdžerskim godinama, roditelji imaju izazova s djecom. Lucija je često uhvaćena u lažima, manjim ili većim“, priča njezina majka, a na upit je li joj zabranjivala uzimati terapiju i lijekove te jesu li općenito u Crkvi branili posjećivati liječnika, odgovara kako nije bilo tako.
„Osim što je bila u savjetovalištu od šeste godine, prošla je brojna druga savjetovališta koja je sama birala. I to u razdoblju upravo dok je bila u crkvi. Nitko se tome nije suprotstavljao, ni crkva, ni ja kao majka, svi smo poštivali njezinu potrebu za razgovorima kod psihologa i svi smo joj bili na raspolaganju. Pastor je uvijek naglašavao, pri svakoj molitvi, molitvi za iscjeljenje, da se ne odustaje od lijekova, tretmana ili bilo kakvim potrebama ljudi“, priča Lucijina majka, a na upit o obredu oslobođenja tj. svojevrsnom egzorcizmu gdje je, kako svjedoči, izgubila svoj identitet kaže, kako je važno znati da je Lucija tada bila punoljetna i da nije bila članica Crkve.
„Dobiva se dojam da je bila involvirana i poznavala službu, a ona je bila u Crkvi od 11 godine počevši s vjeronaukom i izašla je s 18 godina. Imala je prijatelje, druženja na razini djece. Uključena je bila u službi za mlade i slavljenju za mlade. Nitko je nije tjerao da mora biti u timu za slavljenje ako nije htjela, završila je srednju glazbenu i sama se uključila u slavljeničke timove. Imala je dva dečka. Bile su to platonske ljubavi. Nisam bila za tu vezu, jer nisu bili jedno za drugo, pred njima bio je studij“, priča Dubravka Lukić, dodajući kako se Lucija sama odlučila otići na službu oslobođenja.
„Ja sam mislila da joj to nije bilo potrebno. Otišla je i vratila se s tog duhovnog oslobođenja, kako je kazala, potpuno mirna. Rekla je da je veza s tim dečkom završena i nastavila je najnormalnije sa svojim obvezama“, priča.
Na pitanje da je jedva uspjela izvući živu glavu, odgovara da je ni na koji način nakon toga nitko nije prisiljavao da se mora vratiti.
„Štoviše, bilo je to u koroni, sama oko dvije i pol godine nisam odlazila u crkvu i nitko me nije prisiljavao da se moram vratiti ili prisiljavao. Nikakve kontrole nema unutar zajednice. Mi smo najnormalnija zajednica, koja ljubi Krista i dolazi čuti Božju riječ i željna je njezina proučavanja“, priča Dubravka Lukić, dodajući kako Lucija i nije bila redovita na bogoslužjima te je imala manje ili veće pauze.
„Ona je nakon napuštanja jednog fakulteta, upisala Fakultet političkih znanosti, ima neke svoje političke planove, članica je stranke Možemo, aktivna je udrugama koje zastupaju LGBT zajednice. Živi u takvoj zajednici. To je bio njezin odabir nakon izlaska iz crkve“, priča Lucijina majka, koja je za sve to doznala tek nakon što se Lucija preselila k ocu.
„Imale smo jedan jedini razgovor oko toga u kojem mi je rekla da je ona lezbijka, na što sam joj rekla da je ona prije svega moje dijete, moja Lucija i zauvijek ćeš ostati moje dijete. Neka se ne poistovjećuje s nečim drugim, osim s time da je moje dijete. Tada smo se dosta udaljile kad se odselila i bila je nepristupačna. Doista sam željela zadržati s njom blizak odnos“, priča i dodaje kako je prava trauma za Luciju bio potres te da danima nije spavala, odnosno da su njih dvije spavale u automobilu na Lucijino inzistiranje.
„Do tada nikakvog odnosa nije odnosa imala s ocem, bilo je čak teško slušati što govori o njemu. Aktivirala se prvo kao volonter u Možemo i tako je to krenulo. Sigurno je netko potiče u tome, jer je čudno da je iz jedne krajnosti otišla u drugu. Imala sam priliku upoznati jednu od njezinih partnerica, da bi bilo da ih ne želim ni upoznati. Razgovarali smo tada o Bibliji i Lucija mi je pred njom htjela dokazati da je Biblija potpuno krivo prevedena u dijelu o homoseksualnosti“, priča Dubravka Lukić, dodajući da Lucijinu priču o traumi iz Riječi života treba shvatiti vrlo uvjetno, jer bi se takva trauma trebala odraziti na učenje i ponašanje, a to se nije dogodilo.
„Kako govori o toj svojoj traumi, sigurno se trebala odraziti na učenje i vidjeti na njezinoj svakodnevnici, najnormalnije je funkcionirala, imala prijatelje… neko novo društvo i to je bio početak kad je počela skretati u drugom smjeru. Ima neke svoje ambicije i iza toga istupa u javnosti netko stoji. Ona je mlada i želi izgraditi neku svoju karijeru i da je potiču iz tog političkog miljea kojim je okružena.
„To je moja Lucija kojoj želim sve najbolje, ali ne mogu šutjeti na sve izgovorene laži. U javnost je plasirano njezino subjektivno stajalište, bez da je nas itko pitao, tim više što je Lucijino stanje i njezin karakter vrlo osjetljivo. Trebali su doći do nas i sve provjeriti prije nego što je izašlo u javnost“, ispričala je njezina majka, a pastor Župančić zaključio je kako je zbog te priče velika ljaga bačena i na protestantske crkve i vjernike te općenito na kršćane.
Cijeli intervju možete pogledati na YouTube kanalu Protestantske internetske televizije.
