Kad je nedavno bilo najavljeno otvorenje izložbe „Afrička zbirka Franjevačkog muzeja Tomislavgrad“ u Arheološkom muzeju u Zagrebu, zacijelo je bilo mnogo onih koji su se zapitali kakve veze imaju hercegovački franjevci s afričkom eksponatima, no kad su otvorena vrata izložbe, posjetitelje su zabljesnuli čudesni predmeti s „crnog kontinenta“.
„Zahvaljujući misionarima Hercegovačke franjevačke provincije i njihovom požrtvovnom radu na dugogodišnjem prikupljanju predmeta tradicionalne afričke kulture danas u Franjevačkome muzeju Tomislavgrad postoji impozantna afrička zbirka“, kaže autor izložbe i kustos tomislavgradskog franjevačkog muzeja arheolog Stipan Dilber, koji nas vodi kroz izložbu, naglašavajući kako je ova zbirka specifična ponajprije po tome što je jedinstvena na prostoru BiH i šire, ali i po tome što nam prikazuje jedan sasvim novi svijet i drugačiji način življenja i vjerovanja od našega.
„Ova iznimno zanimljiva zbirka je vrijedna divljenja jer svojom raznolikošću, egzotičnim izgledom materijalnih predmeta i posebnošću plijeni pažnju i divljenje kako stručne tako i šire javnosti“, veli Dilber, dodajući kako je ova zbirka, zapravo, nastala spontano. Naime, misionari koji su većinu svoga svećeničkog života proveli u DR Kongo prilikom svakog povratka u samostan u Tomislavgradu sa sobom bi donosili poneki predmet tradicionalne afričke kulture.
„Predmete su uglavnom dobivali na dar od domorodačkoga stanovništva. Naime, osim pastoralnoga djelovanja hercegovački su misionari sagradili brojne crkve, kapelice, pastoralne centre, župne kuće i župne dvorane ali i školske zgrade, mehaničarske i druge radionice, bolnice, vodovode, mostove i dosta drugih objekata. Njihova brojna djela na svim područjima teško je mjeriti europskim mjerilima, a kao zahvalu za sve učinjeno nerijetko su od domorodaca dobivali brojne predmete tradicijske kulture. Na taj način uspjeli su prikupiti nekoliko stotina različitih predmeta – od najobičnijih suvenira pa sve do vrijednih tradicionalnih eksponata“, objašnjava Dilber i dodaje da nakon što se u samostanu skupila velika količina tih predmeta donesenih iz Afrike, rodila se ideja da se formira jedinstvena samostanska zbirka, u kojoj osim predmeta iz DR Konga, zbirka sadrži predmete raznih etničkih skupina iz Ruande, Kenije i Benina koje su donirali volonteri iz humanitarne udruge „Kap ljubavi“, koja također djeluje u Africi.
„Osnivanjem Franjevačkoga muzeja Tomislavgrad ta zbirka 2013. postaje sastavni dio stalnog postava muzeja i danas se sastoji od više od tisuću eksponata, deset tisuća fotografija i više od deset sati videozapisa“, kaže Dilber, a predmeti koji se mogu vidjeti su raznoliki, od raznih drvenih skulptura, maski, tradicionalnih glazbenih instrumenata, raznih uporabnih predmeta, nakita, oruđe i oružje, minerala i slike.
„Osim njih, u zbirci se također nalaze predmeti organskog porijekla, tj. razni predmeti koji su napravljeni od kože, kostiju i rogova afričkih životinja, pri čemu je najatraktivnija zmijska koža od pitona duga osam metara. Posebnu grupu čine predmeti koji se vežu uz Katoličku crkvu i djelovanje misionara, a svojom ljepotom posebno se ističu predmeti napravljeni od poludragoga kamena malahita i bjelokosti“, kaže Dilber, a na internetskim stranicama tomislavgradskog muzeja objašnjava se kako je tradicijsko društvo Konga rodovski organizirano, a osnovna djelatnost stanovništva je poljoprivreda i sabiraštvo. U skladu s tim, u osnovi svih vjerovanja naroda koji žive u Kongu je veza s prirodom i oslonjenost na prirodu, te povezanost živih i njihovih umrlih predaka. Jednako važna uloga u vjerovanjima domorodačkoga stanovništva jest uloga magije i vračeva koji imaju ulogu da pozitivno utiču na živote ljudi koji u njih vjeruju. Stoga su izloženi predmeti podijeljeni su u sedam skupina, kao što su fetiši, glazba i glazbeni instrumenti, misionarstvo, bjelokost i malahit, oružje, oruđe, lov i ribolov te predmeti za uporabu u svakodnevnome životu, tijekom rituala i predmeti koji predstavljaju statusne simbole i maske.
Fetiši su, primjerice, male skulpture i predstavljaju dobre i zle duhove, pomoću kojih vračevi liječe, osiguravaju dobru žetvu ili ulov što je još uvijek, bar kada je o liječenju riječ, u tradicijskome afričkom društvu zastupljeniji način liječenje nego što je to liječenje konvencionalnom medicinom. Predmeti od bjelokosti i malahita uglavnom su izrađeni kao uresi ili kao dio nakita, a na izložbi su predstavljeni najreprezentativniji primjerci ove kolekcije kao što su rezbarene slonovske kljove, križevi, figurice životinja te ženski likovi od bjelokosti.
„Tumačenje tradicijskih kultura na afričkom kontinentu dosta je kompleksan i zahtjevan posao. Tu je rasprostranjeno približno tri tisuće etničkih skupina i svaka od njih ima neka svoja jedinstvena obilježja. O originalnosti tih tradicijskih kultura dodatno svjedoči i činjenica da se one razlikuju ne samo od države do države već se i u okviru iste države može pronaći više različitih kultura“, kaže Dilber i dodaje kako se u njihovoj zbirci u većoj mjeri nalaze predmeti tradicijske domorodačke kulture naroda Luba koji su jedna od najvećih društveno-kulturnih grupa u DR Kongo. Danas na prostoru DR Konga živi više 200 različitih etničkih grupa, a narod Luba je najveća etnička domorodačka grupa koja naseljava južni i središnji dio DR Konga. Oni govore Kiluba jezikom koji je jedan od dva glavna jezika skupine Bantu naroda te su identificirani kao jedna od najrazvijenijih i najorganiziranijih ranih kultura središnje Afrike. Lube su u prošlosti bili vrlo moćno pleme zemljoradnika, ribolovaca, trgovaca, kovača, vrsnih drvorezbarivača i lovaca-sakupljača koji su se oko 1500. organizirali u Luba kraljevstvo koje se održalo sve do 19. stoljeća. Kraljevstvo se rasprostiralo na prostoru bivše provincije Katanga (danas su to provincije Tanganyika, Haut-Lomami, Lualaba i Haut-Katanga).
„Tradicionalni predmeti zauzimaju značajnu ulogu u oblikovanju kulture naroda Luba, jer su prožeti spiritualnošću i ezoteričnošću. U njih su utkane uspomene, povijest i praktičnost Luba naroda. Većina njih služila je za magijske obrede i usko je povezana s tradicionalnim vjerovanjem Luba naroda. Ta vjerovanja sadrže zajedničke kozmološke i temeljne religijske sadržaje kao i većina tradicionalnih afričkih religija. Oni vjeruju u univerzalnog tvorca, zatim u život poslije smrti, povezanost između života i smrti i održavanje dobroga etičkog ponašanja“, objašnjava Dilber i dodaje da je glavno kulturološko obilježje predmeta tradicijske kulture simbolička povezanost onoga koji posjeduje taj predmet s plemenom i sa svemirom te snažna prisutnost emocija i duhovne dubine između predmeta i vlasnika.
„Jedna od prvih asocijacija koje se vežu uz Afriku, a ujedno i jedan od najčešćih oblika afričke umjetnosti su maske. One su dio religijsko-magijskog inventara i sastavni su dio mnogobrojnih rituala i obreda. Služe za razne proslave i inicijacije, nose se u ritualima za uspješnu žetvu usjeva ili za vrijeme priprema za rat. Maske nose samo odabrani plesači koji tijekom određene ceremonije prelaze u duboki trans te na taj način uspostavljaju komunikaciju s precima. Vjeruje se da tijekom rituala maske postaju utjelovljenje nadnaravnih sila i štite pojedinca ili zajednicu od prirodnih katastrofa ili drugih prijetnji, te su ujedno i njihova veza s duhovima predaka“, tumači Dilber, naglašavajući kako oblik maski jako varira od jedne etničke grupe do druge, a isto tako se razlikuju ovisno o tome gdje se upotrebljavaju, odnosno čemu služe i što se može vidjeti i na izložbi.
„Ipak, postoje pojedini utvrđeni obrasci prikazivanja maski širom Afrike. Na primjer, maske koje prikazuju duhove predaka obično imaju smiren izgled, dok maske koje predstavljaju neljudske duhove često izgledaju bizarno. Visoko čelo prikazuje mudrost i duboku duhovnost. Izbočene oči ili ledeni izraz lica ukazuju na stanje opsjednutosti duhovima“, dodaje on.
„Ima dosta glazbenih instrumenata?“, pitamo ga.
„To je zato što glazbeni instrumenti, kao predmeti materijalne baštine, imaju posebnu ulogu u afričkim društvima, a osobe koji ih izrađuju i koriste čine poseban društveni sloj. Afrika i glazba neraskidivo su povezani. Od rođenja do smrti glazba upotpunjuje život u Africi. Ona nije samo prosti način izražavanja, nego je zvučni, a s plesom i vizualni, pokazatelj umjetnosti života. Služi kao način izražavanja u raznim ceremonijama, društvenim događajima zajednice i pojedinaca. Svakodnevni događaji, igre, ratne prigode, poziv u lov i dr. praćeni su glazbom, plesom i pjesmom“, objašnjava kustos Dilber i dodaje kako se glazbom povezuje svijet ljudi sa svijetom bogova u brojnim obredima u kojima se bogove moli za plodnost zemlje, kišu ili pak tjeranje zlih duhova. Osim toga, glazba se koristi u određenim magijskim obredima i za potrebe vračeva. Glazba može biti sredstvo izražavanja i obilježavanja povijesnih događanja zajednice, slavljenje istaknutih pojedinaca, slavljenja božanstava, kao i način kritike društva i zov za promjene u društvu.
„Uz to, afričke kulture poznate su po izradi trodimenzionalnih i reljefnih skulptura, koje se smatraju najznačajnijom komponentom likovnoga izraza tradicijske umjetnosti. Postoje muške i ženske figure. One u većini slučajeva prikazuju pretke kojima se u tradicijskoj kulturi i vjerovanju pridaje velika pozornost i poštovanje. Primjerice, izrazito važan segment tradicionalne Luba kulture ikonografski je prikaz žena. Žene imaju važnu ulogu u tradicijskoj kulturi Luba naroda. One se brinu za kuću, odgoj djece i poslove u poljoprivredi te su iz tog razloga često prikazivane u brojnim scenama. Figuralni su prikazi ženskoga tijela integrirani i u predmete koji iskazuju društveni rang. Zbog toga su štapovi poglavica, drške bojnih sjekira i razni drugi predmeti prikazani u obliku stiliziranoga ženskog tijela“, objašnjava Dilber i dodaje kako se uz tradicionalne predmete, u fundusu muzeja nalaze se i slike napravljene u raznim slikarskim tehnikama, rezbarije u limu s prikazima iz svakodnevnoga života te tradicijski nakit.
„Naime, kad su naši franjevci otišli u DR Kongo, između ostaloga su osnovali i kulturni centar Baluba u sklopu kojega djeluje muzej i tiskara. Unutar tiskare brojna se djela prevode na kiluba jezik. Dio likovnih radova i dječjih igračaka nastali su u centru za djecu s teškoćama u razvoju Bwimwa, koji su također osnovali naši franjevci. Naša zbirka važna je ne samo zbog toga što prikazuje tradicionalno afričko stvaralaštvo nego se kroz nju šira javnost također educira, tako da može shvatiti da su nevjerojatnim trudom i požrtvovnosti naši misionari ostavili neizbrisiv trag kod domorodačkoga afričkog stanovništva. Osim duhovnoga, oni su značajno utjecali i na postizanje visokog stupnja urbanizacije ovoga starosjedilačkog stanovništva u DR Kongu“, objašnjava postav izložbe, koja je već gostovala u nekoliko hrvatskih gradova, njezin autor Stipan Dilber.
