Sv. Katarina Labouré rodila se u seoskoj obitelji u Fain-lès-Moutiers (Zlatna obala) u Francuskoj 2. svibnja 1806. i dobila krsno ime Zoé. Nikada nije primila formalno obrazovanje. Majka joj je umrla kad je imala osam godina pa je na nju – kada joj se starija sestra odlučila za redovnički život – pala velika odgovornost: odgajati brata i sestru. Godine 1830. otac je i njoj dopustio da uđe u zajednicu Kćeri ljubavi (Sestre milosrdnice) sv. Vinka Paulskog u Chatillon-sur-Seine. Nakon postulature, uzevši ime Katarina, poslana je u samostan u Rue du Bac u Parizu.
Prvo ukazanje
Dok je bila u novicijatu (godina kušnje), Gospa joj se ukazala dva puta. Prvo ukazanje je bilo 18. srpnja 1830. na vigiliju blagdana sv. Vinka Paulskog, kome se Katarina utekla sa žarkom molitvom da vidi Presvetu Djevicu. Naime, ona je toga dana progutala malu relikviju (moći) koju je dobila od svoje poglavarice, moleći velikog sveca (Vinka Paulskog) za milost da vidi Presvetu Djevicu. Molitva joj je bila uslišana. Iste noći, u 23.30 dok je spavala, čula je da je netko zove. Jedno tajanstveno dijete je stajalo uz njezin krevet i zvalo je da ustane.
„Moja sestro, svi dobro spavaju, dođi u kapelicu. Čeka te Presveta Djevica“, reklo je dijete. Katarina se obukla i slijedila dijete „koje je širilo zrake svjetlosti kamo je prolazilo“. Stigavši u kapelicu, Katarina se zaustavila blizu svećenikove stolice koja je smještena u koru ispod slike sv. Ane (sad je tu kip Sv. Josipa). Ona čuje „kao šuštanje svilene haljine“. „Evo Presvete Djevice“, kaže njezin mali vodič.
Katarina oklijeva povjerovati. Ali dijete ponavlja još glasnije: „Evo Presvete Djevice.“ Katarina se baci pred noge Presvetoj Djevici koja je sjedila u svećeničkoj stolici i stavi joj ruke na koljena.
„Tu sam provela najugodniji trenutak svoga života. Nemoguće bi mi bilo reći što sam sve iskusila. Presveta Djevica mi je rekla kako se moram ponašati prema svome ispovjedniku i više drugih stvari.“
Presveta Djevica pokazuje rukom oltar gdje se nalazi svetohranište i kaže: „Dođi ispod ovoga oltara. Tu će se dijeliti milosti osobama koje ih budu s povjerenjem i naklonošću tražile.“
Katarina je dobila jednu tešku misiju i zamolbu da utemelji Bratstvo Marijine djece. To će ostvariti o. Aladel 2. veljače 1840.
Drugo ukazanje
Presveta Djevica Katarini se ponovno ukazuje 27. studenoga 1830. Dogodilo se to u 17.30 sati ispod slike sv. Josipa, u vrijeme molitve novakinja u kapelici. Najprije Katarina vidi kao dvije žive slike koje prolaze, na dnu povezane, na kojima Presveta Djevica stoji na zemaljskoj polukugli, nogama gazeći zmiju.
Na prvoj slici Djevica u svojim rukama nosi malu pozlaćenu kuglu s križem koju diže prema nebu. „Ova kugla prikazuje cijeli svijet, Francusku i svaku osobu na poseban način“, čuje Katarina. Na drugoj slici iz njezinih otvorenih ruku, na čijim su prstima prstenja od dragog kamenja, izlaze zrake prekrasnog svjetla. Katarina u isti tren čuje jedan glas koji kaže: „Ove zrake su simbol milosti koje dijelim osobama koje ih traže.“ A da protumači drago kamenje iz kojega ne izlaze zrake, kaže:
„To je slika milosti koje se zaboravlja moliti.“ Zatim se oblikovao jedan ovalni lik oko Blažene Djevice Marije i Katarina vidi u polukrugu napisan zlatnim slovima ovaj zaziv: „O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“ Tada se čuo jedan glas: „Daj napraviti medaljicu po ovom modelu. Osobe koje je budu nosile s povjerenjem, primit će velike milosti.“ Napokon slika se okrene i Katarina vidi drugu stranu medaljice. Iznad križa veliko slovo M (Marija), dolje dva srca, jedno okrunjeno trnjem a drugo probodeno mačem. Sliku okružuje dvanaest zvijezda.
Ukazanja su prestala u rujnu 1831. Ubrzo nakon toga Katarina je odsvogaduhovnog vođe o. Aladela dobila dopuštenje da se obrati pariškom nadbiskupu Quellenu i s njegovim odobrenjem napravi medaljice. On joj je to dopustio, i u lipnju 1832. načinjene su prve medaljice. Katarina je ostala anonimna tijekom službenog istraživanja njezinih viđenja koja su konačno potvrđena 1836. Popularnost medaljica je rasla i ubrzo su postale poznate kao „čudotvorne medalje“.
Izjava pariškog nadbiskupa
Evo zaključka pariškog nadbiskupa msgr. de Quellena: „Izvanredna brzina kojom se proširila ova medalja, broj napravljenih i podijeljenih medalja, milosti koje su primili vjernici, čini se doista znakom kojim je Nebo željelo potvrditi stvarnost ukazanja i istinitost kazivanja vidjelice i širenje medaljice.“
U Rimu, pri obraćenju Židova Alfonsa Ratisbonnea, papa Grgur XVI. svojim je autoritetom potvrdio zaključak pariškog nadbiskupa.
Čudotvorna medaljica poznata je po cijelome svijetu. Ali se često zaboravlja da su ukazanja u kapelici Rue du Bac u Parizu pripravila put velikim događajima u Lurdu.
„Gospođa u spilji ukazala mi se onakvom kakva je bila prikazana na Čudotvornoj medaljici“, izjavila je Bernardica Soubirous.
Zaziv „Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo“ potakao je i papu Pija IX. da 1854. proglasi dogmu o bezgrješnom začeću. Četiri godine poslije Gospa je to sama potvrdila u Lurdu: „Ja sam Bezgrješno Začeće.“
Katarina je provela život radeći kućanske poslove u katoličkom prihvatilištu i nije govorila o svojim ukazanjima nikome osim svome duhovnom vođi.
Umrla je 31. prosinca 1876. na glasu svetosti (46 godina poslije ukazanja), a da nikome nije otkrila tajnu osim svome duhovniku. Njezino tijelo, savršeno sačuvano, nalazi se u Kapelici ukazanja pod kipom Blažene Djevice Marije s kuglom u Parizu. Proglašena je blaženom 28. svibnja 1933., a svetom 27. srpnja 1947. Slavi se 28. studenoga.
Ako ljubite Blaženu Djevicu Mariju i imate povjerenja u njezin majčinski zagovor i zaštitu, nosite ovu medaljicu sa sobom (oko vrata) da živite u milosti Božjoj. Gospa želi da je svaki dan zazivamo: O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo. Širite medaljicu i darujte je, posebice bolesnicima i ožalošćenima.
