Bili smo u Međugorju mjesec dana od “Nihil obstata”: Oduševljenje se prelilo u trajnu radost

„Više od euforije treba zapravo govoriti o uzdahu olakšanja, jer smo se pribojavali manje pozitivnih prosudbi cijeloga fenomena, a time i nižeg stupnja vrjednovanja, piše fra Tomislav Pervan

Autor: Darko Pavičić
event 05.11.2024.

Topli sunčani jesenski dani u Međugorju. Živo je. Hodočasnici hrle prema crkvi sa svih strana uoči ili nakon misnoga slavlja. Iz desetaka zemalja. Govore različitim jezicima, od talijanskog i španjolskog do francuskog i engleskog. Mole na koljenima ispred Gospina kipa, fotografiraju se ispred crkve sv. Jakova, penju na Brdo ukazanja i na Križevac, a mnogi mole krunicu hodajući ulicom… Radost se osjeća na sve strane. A uvečer, prostor vanjskog oltara crkve sv. Jakova ispunjen je do posljednjeg mjesta na večernjem programu, koji započinje krunicom, nastavlja se s euharistijskim slavljem i klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Redovi za ispovijed su dugi, pa svećenici, baš kao usred ljeta, kad je najveća gužva, sjede uz crkvu i strpljivo ispovijedaju hodočasnike… Neki čak i po desetak sati dnevno.

Oduševljenje koje je prije nešto više od mjesec dana preplavilo Međugorje zbog dodjele najvišeg statusa „Nihil obstat – ništa ne priječi“ međugorsku pobožnost prelilo se u trajnu radost. „Više od euforije treba zapravo govoriti o uzdahu olakšanja, jer smo se pribojavali manje pozitivnih prosudbi cijeloga fenomena, a time i nižeg stupnja vrjednovanja prema novim ‘Pravilima za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava’, izdanim 17. svibnja. Ali u ovom trenutku možemo li se opravdano pitati, koja je bila svrha takve Bilješke artikulirane prezentacijskom tiskovnom konferencijom, povlasticom koja je inače rezervirana za zbilja važna pitanja, s obzirom na to da se s praktične strane za hodočasnike ništa ne mijenja“, piše za međugorski mjesečnik „Glasnik mira“ fra Tomislav Pervan, jedan od međugorskih župnika i među najpoznatijim međugorskim ispovjednicima, pred čijom je ispovjedaonicom uvijek najduži red vjernika.

„Vatikanski Nihil obstat ‘duhovnom iskustvu’ Međugorja mijenja vrlo malo za hodočasnike, ali će odsada poruke vidjelaca prelaziti na mjerodavnost apostolskog pohoditelja“, objašnjava Pervan.
I doista je tako. Nakon donošenja odluke Svete stolice o „zelenom svjetlu“ za Međugorje, vidjelica Marija Pavlović Lunetti objavila je dvije poruke, preko kojih se Blažena Djevica Marija obraća svijetu svakog 25. u mjesecu. Za razliku od svih prijašnjih, ove dvije završavale su napomenom u zagradi – s crkvenim odobrenjem. Što znači da ih je prije javne objave pregledao apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Aldo Cavalli, za kojega smo također čuli da je oduševljen najvišim statusom kojega je Međugorje moglo dobiti.

Fra Tomislav Pervan doista je u pravu kada piše kako se za hodočasnike nakon „Nihil obstata“ gotovo ništa nije promijenilo u međugorskoj svakodnevici. „Naime, hodočašća u organizaciji župa i biskupija bila su već dopuštena od 2019. kad je papa Franjo odobrio hodočašćenja. Uostalom, jedina vijest ove Bilješke jest savjet da se ne susreću s ‘navodnim’ vidiocima te najavljena kontrola nad porukama od sada pa nadalje, što će stoga s vremena na vrijeme zahtijevati potvrdu apostolskog vizitatora. Upravo je ova posljednja točka izazvala zabrinutost kod nekih vjernika: cenzura ili ispravak nepoželjnih poruka? Delikatno pitanje s obzirom na to da sam Papa – kako je kardinal Fernández izvijestio na konferenciji za novinare – ne želi niti najmanje komentirati nadnaravnost i stvar smatra definitivno zatvorenom. I ovo je neobičan stav: isključiti kategoriju nadnaravnoga suočeni s fenomenom koji je u tijeku, koji štoviše obećaje senzacionalan razvoj događaja, ostavlja nas u najmanju ruku zbunjenima“, progovara o nekim dubioznim dijelovima vatikanske odluke fra Tomislav Pervan, dodajući kako je ipak pravorijek iz Rima konačan, jer duhovni pokret koji se rodio i širi iz mjesta ukazanja sada s ovim pravorijekom iz Rima “Nihil obstat” dobiva na svom zamašnjaku i vjerujemo da ga nitko više ne može obuzdati.

„Međugorje mijenja živote a time i samu Crkvu u ovom vremenu“, veli Pervan, dodajući kako je prema dokumentu Svete Stolice Međugorje dobilo najveći mogući status priznanja, a ne kako su neki priželjkivali – posljednji, šesti – te može mirno nastaviti legalno djelovati u okrilju Crkve kao novi poticaj evangelizaciji, obraćenju i promjeni pojedinaca i svijeta.

„Možete ići u Međugorje. Gospu možete štovati kao ‘Kraljicu mira’. Čovjek se može nadahnjivati porukama Majke Božje, kako ih do danas šire vidioci. Treba ih čitati s mudrošću i uvijek ih stavljati u cjelovit kontekst svih Marijinih poruka i, iznad svega, Svetog pisma i crkvene predaje. Crkva je prepoznala da je Međugorje dalo i daje nemjerive i trajne duhovne plodove obraćenja, sakramenta pokore, molitve, duhovnih poziva i zvanja te poruke mira za cijeli svijet. Duh Sveti plodotvorno djeluje u Međugorju i preko Međugorja za dobro vjernika i spas duša. I to možemo sa zahvalnošću prihvatiti i slijediti“, zaključuje fra Tomislav Pervan, a njegove riječi najbolje potvrđuju tisuće hodočasnika, koje smo susreli ovih toplih jesenskih dana u Međugorju. I koji će, prema svemu sudeći, nastaviti dolaziti u sve većem broju nakon vatikanskog „Nihil obstata“.

Pročitaj više

Radi se o nadnaravnom događaju u kojem su Isusove rane na raspelu prokrvarile na Veliku subotu 1600., kad je brat laik je uređivao crkvu i primijetio da iz Isusovih rana kaplje krv…

Pater Ike Mandurić kaže kako „ovo vrijeme zapravo ne zna odgovoriti na muškarčevu želju i potrebu da bude muškarac, da bude muž“. „Nažalost“, veli on u svojoj knjizi “Samo za grješnike”, „danas prepoznajemo da se muškarci više boje braka više nego žene, i očito je da su u tom smislu ugroženiji“. „Ovaj je svijet više…

Kako smo se u koloni približavali vukovarskom groblju, moje razočaranje bivalo je veće i veće, posebno zato što sam svojim očima gledao kolika se masa ljudi odmah vraćala s groblja. A na pitanje – hoće li ulazit’ u groblje, hoće li ostat’ na svetoj misi – samo bi se čulo: Ma mislim da to nema smisla, bolje da malo negdje sjednemo…