Crkva u Međugorju posvećena sv. Jakovu Starijem, koji se časti u Španjolskoj (Galicija) u Compostelli već od 9. st. i spada među najstarija hodočasnička mjesta. Da bismo našim čitateljima približili lik sv. Jakova Starijeg, poslužili smo se Novim zavjetom (evanđeljima).
Brat mu je Ivan apostol…
Rodio se u mjestu Betsaida na Genezaretskom jezeru. Otac mu je Zebedej, dobrostojeći ribar, a majka mu se zvala Saloma. Brat mu je Ivan apostol, evanđelist. Prozvan je Stariji da bi se razlikovao od drugoga Jakova, brata (rođaka) Gospodnjega. Isus je obojicu, i Jakova i Ivana, pozvao dok su krpali ribarske mreže blizu jezera. Istoga trena, ne savjetujući se sa svojim ocem koji je bio u lađi, ostave mreže i pođu za Isusom.
U Evanđelju se pojavljuje s apostolima Petrom i Ivanom kao povlaštena osoba. Uvijek su njih trojica pratili Isusa u posebnim zgodama, kao npr. kad Isus ozdravlja Petrovu punicu, uskrisuje Jairovu kćerku, kod Isusova preobraženja na brdu Taboru ili kod Isusove Muke na Maslinskoj gori.
Isus je prozvao Jakova i brata mu Ivana sinovima groma (Boanerges), jer su bili žestoke naravi i žustra karaktera. To se može zaključiti iz sljedećega događaja: Kad se Isus penjao iz Galileje u Jeruzalem da bude raspet na križu, poslao je pred sobom ljude koji će im pripremiti spavanje u jednom samarijanskom selu. Stanovnici toga sela nisu željeli primiti Isusa jer je išao u – za njih – neprijateljski grad Jeruzalem. Dvojica braće nisu se složila s njihovom odlukom, zato rekoše: „Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?“ (Lk 9,54)
Kod Mateja je zapisano kako je njihova majka Saloma pristupila k Isusu s neobičnom molbom: „Naredi da ova dva moja sina sjednu u tvom kraljevstvu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!“ (Mt 20.21) „Kada su to čula ostala desetorica, naljutiše se na obojicu braće.“ (Mt 20.24)
Međutim, Isus daje jasnu poruku svima: „Tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužitelj! A tko želi među vama biti prvi, neka bude vaš sluga.“ (Mt 20,26-27)
Nakon Isusova Uzašašća na nebo Jakov je propovijedao o Isusovu božanstvu u Judeji i Samariji i mnoge je priveo na kršćansku vjeru.
Što kaže legenda?
Legenda iz IX. st. kaže da je Jakov apostol propovijedao i u Španjolskoj. Dok se evanđelje širilo među poganima, poglavito u Antiohiji i Siriji, kralj Herod je progonio neke članove Crkve. Upravo, oštricom mača ubio je Jakova apostola. On je prvi među apostolima dao svoj život za Isusa. Zanimljiva je legenda koju donosi sv. Klement Aleksandrijski: „Kad je Jakov išao prema stratištu, približi mu se jedan doušnik i zatraži oprost. Apostol je oklijevao jedan trenutak, a onda ga zagrlio govoreći: ‘Mir bio s tobom.’„
Jakovljevo mučeništvo bilo je mig ostalim apostolima da se razbježe po svijetu. Tijelo mu je čašćeno u Santiago de Compostelli u Galiciji (Španjolska), gdje je bilo preneseno nakon smrti, kako kaže legenda. Krajem 11. st. počela se graditi velebna bazilika na grobu za koji se pretpostavlja da je bio grob sv. Jakova Starijeg. I to mjesto Santiago de Compostella, uz Rim i Jeruzalem, bijaše cilj mnogih hodočasnika od 11. do 15. stoljeća.
Santiago de Compostella je povezan s jednom legendom. Jakov apostol je ispunio Isusov misijski nalog i navijestio vjeru u Španjolskoj. Poslije se vratio u Palestinu gdje je prvi među apostolima podnio mučeništvo. Njegovi učenici su iz straha pred Židovima uzeli njegovo mrtvo tijelo i donijeli ga morskim putom u Španjolsku. Tamo su se u blizini lučkoga grada Iria Flavia (danas El Padòn) iskrcali. Na jednoj „arca marmorea“, ili slično nazvanom mjestu, sv. Jakov je našao svoj posljednji mir. Grob je kasnije zaboravljen i tek početkom 9. st., u vrijeme biskupa Theodomira (+841), zahvaljujući jednoj svjetlećoj zvijezdi ponovno otkriven. Već 844. ovaj svetac je pomogao kršćanskoj vojsci u pobjedi nad Maurima u bitci kod Clavija.
Pijevac i kokoš na tanjuru
Tijekom vremena legenda poprima lik i dobiva europske dimenzije.
U 10. i 11. st. spominju izvori, skoro bez iznimke, visoke hodočasnike, biskupe i svećenike. U 12. i 13. st. su naprotiv bezimeni hodočasnici iz svih staleža kršćanstva. Ovim hodočasničkim putovima išli su i sv. Franjo Asiški, sv. Bernard Sienski, sv. Vinko Fererski, sv. Brigita Švedska, sv. Elizabeta Portugalska… I na putovima koji su vodili do groba sv. Jakova sagrađene su njemu u čast mnoge crkve. Isto tako, svi putovi iz Njemačke, Francuske, Engleske stapali su se u samo jedan put u mjestu Puente la Reina i tu započinje vlastiti španjolski put (oko 800 km) kojim pješice prolaze tisuće hodočasnika. Na tom putu su mnoge etape kao što su: Estella, Logrogno, Santo Domingo della Calzada, Leon, Astorga, Villafranca del Bierzo… koje svjedoče o prošlosti bogatoj događajima i legendama koje su se raširile u ovim mjestima. Najpoznatija, možda i najzanimljivija legenda, tumači prisutnost još i danas jednog kokošinjca s pijetlom i kokoši u sporednoj lađi u katedrali u mjestu Santo Domingo della Calzada.
Priča se da su se na stolu jednoga sudca koji nije mogao vjerovati da se po zagovoru sv. Jakova dogodilo čudo, pijevac i kokoš, koji su već bili pripravljeni za jelo, vratili u život i zapjevali na tanjuru.
Zaštitnik Španjolske
Od 12. stoljeća promatran je kao hodočasnik sa školjkom i štapom u ruci, te vrećom za putovanje. Svaki hodočasnik je morao pribaviti popratno pismo od župnika za vlastitu sigurnost. Često mu je to pismo značilo „životno osiguranje“ na putu. Ono mu je pomagalo pri prenoćištu u prihvatilištima i bolnicama, kao i u drugim prilikama.
Prije polaska na hodočašće morao se hodočasnik ispovjediti, a zatim, dok je klečao pred oltarom, nad njim su pjevani pokornički psalmi, izgovarane litanije i druge molitve.
Poseban obred predavanja štapa
Hodočasnički štap i hodočasnička torba predavane su uz poseban obred: „U ime našega Gospodina Isusa Krista. Uzmi ovu torbu kao znak tvoga hodočašća, da bi mogao stići očišćen i oslobođen do groba sv. Jakova i vrati se poslije obavljenog puta radostan k nama. Ovo jamči sam Bog koji živi i vlada u vijeke vjekova. Amen.“
„Uzmi ovaj štap kao potporu svoga putovanja i svoga truda na tvoj hodočasnički put, da možeš pobijediti sva neprijateljstva, sigurno stići do groba sv. Jakova i poslije obavljena puta radostan se vratiti k nama. Ovo jamči sam Bog koji živi i vlada u sve vjekove vjekova. Amen.“
Zaštitnik reumatičara
Kao što je sv. Benedikt zaštitnik, a sv. Ćiril i Metod suzaštitnici Europe; sv. Franjo Asiški i Katarina Sijenska Italije; sv. Patrik Irske; sv. Bonifacije Njemačke; sv. Stjepan (kralj) Mađarske; sv. Josip Hrvatske; sv. Ilija, prorok, Bosne i Hercegovine; Gospa od Uznesenja i Ivana Arška Francuske – tako su sv. Jakov Stariji i sv. Terezija Velika Avilska zaštitnici Španjolske. Sv. Jakov je zaštitnik hodočasnika. I reumatičari mu se utječu u bolesti, a neki se mole i za lijepo vrijeme.
Fra Karlo Lovrić
