Dopadljiva povijest Montserrata započela je 880. kad je nekolicina pastirčića vidjela snažno svjetlo koje se spuštalo s neba na Montserrat. U istom trenutku djeca su čula anđeoski pjev i glazba je ispunila njihova srca neizmjernom radošću.
Dirnuti onim što se dogodilo djeca su otrčala kući i ispričala svojim roditeljima. Razumljivo, roditelji su posumnjali, ali isto tako znali su da su njihova djeca vjerodostojna i poštena i pođoše s njima do mjesta na kojem su imala viđenje.
Španjolska jesuverena europska država, parlamentarna monarhija. Od 1986.je članica Europske Zajednice. Smještena na jugozapadu Europe, zauzima veći dio Pirinejskog poluotoka. Graniči na sjeveru s Francuskom i Andorom, s Portugalom na zapadu te s britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Marokom. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1918 km.
Glavni grad je Madrid s 3.155.359 stanovnika smješten je u središtu Pirinejskog poluotoka. Drugi veći gradovi su Barcelona, Valencia, Sevilla, Zaragoza i Malaga.
Prema popisu stanovništva iz 2008. Španjolska je imala 46.157.822 stanovnika s prosječnom gustoćom naseljenosti od 91,2 stanovnik/km2. 73% su Španjolci, Katalonci 16,5%, Galjegi (Galicija) 8%, Baski 2,3% i ostali.
Španjolska je jedna od najizrazitijih katoličkih zemalja. 97% stanovništva je katoličke vjere, 0,4% su protestanti i 2,6% su ostali. Službeni jezik je španjolski ili kastiljanski.
Podijeljena je na pokrajine. Jedna od tih je i autonomna zajednica Katalonija smještena na sjeveru Pirinejskoga poluotoka. Ima oko 7 milijuna stanovnika.
Graniči s Francuskom i Andorom na sjeveru, na istoku sa Sredozemnim morem, na jugu sa Zajednicom Valencija i na zapadu s Aragonijom. Obala Katalonije duga je oko 580 km. Glavni grad je Barcelona s oko 1.400.000 stanovnika.
Katalonija je priznata kao nacija u svom Autonomnom statutu, i zaštićena je Ustavom Španjolske koji joj priznaje i jamči pravo na autonomiju. U vrijeme Frankova režima katalonski jezik i sve što je povezano s tim jezikom bilo je zabranjeno.
Službeni jezici su katalonski, španjolski i aranski.
Sveta Marija ima svoga priora
Benediktinski samostan sv. Marije Montserrat (Monestir de Montserrat – na katalonskom jeziku) nalazi se na 720 m nadmorske visine na brdu Montserratu u autonomnoj španjolskoj pokrajini Kataloniji.
Početak samostana je nesigurnog datuma. Zna se da je oko 1011. jedan redovnik podrijetlom iz samostana Sv. Marije iz Ripolla stigao na brdo Montserrat da bi upravljao samostanom Svete Cecilije na Montserratu. U samostanu Svete Cecilije nisu ga prihvatili i opat Oliba iz Ripolla odluči (1025.) osnovati samostan Svete Marije Montserrat na mjestu gdje je već postojao stari samostan s istim imenom. Od 1082. Sveta Marija ima svoga priora i ne ovisi o samostanu iz Ripolla.
Ovaj samostan brzo se pretvorio u svetište i postao jednim od važnijih među postojećim na onom brdu zahvaljujući Gospinoj slici koja je čašćena od 880. godine.
Na kraju 12. st. regent je poticao crkvenu vlast da poveća broj redovnika u zajednici na 12 da bi svetište postalo opatijom.
U 13. st započela je borba samostana za dobivanje potpune neovisnosti od Ripolla: U vrijeme Zapadnog raskola u Crkvi uprava samostana bila je vjerna papi Urbanu VI. iako su se oni u Ripollu oslonili na Benedikta XIII. (protupapu). Papa Eugen IV. oslobodio je Montserrat svake ovisnosti od Ripolla bulom od 11. ožujka 1431. godine.
1493. Opatija je opet izgubila autonomiju kad je kralj Ferdinand Katolički poslao u samostan 14 redovnika iz grada Valladolida, i Montserrat je bio ovisan o kastiljskom gradu. U idućim stoljećima izmjenjivali su se opati Katalonci i Kastiljci u vođenju samostana. Upravo 1493. Bernat de Boil, redovnik iz samostana, pratio je Kristofora Kolumba na jednomu od njegovih putovanja u Ameriku.
Dječačka škola pjevanja
Tijekom XIX. st. (1811. i 1812.) samostan Montserrat su zapalile i opljačkale Napoleonove trupe. Redovnici su 1835. morali napustiti samostan radi jedne vrste dražbe da bi se podijelilo neobrađeno zemljište koje je bilo vlasništvo Crkve.
Sve je ovo kratko trajalo i redovnici su se 1844. vratili u samostan. Obnovili su teško oštećene zgrade.
Trenutačno u zajednici živi stotinjak redovnika, dočim u samostanu su i dječaci koji pohađaju školu pjevanja zvanu Escolania de Montserrat koja je najstarija škola te vrste u Europi, a počeci joj sežu u 13. stoljeće.
Samostansko blagovalište (refektorij) je iz XVII. st., ali je obnovljeno 1925. U središnjem dijelu nalazi se mozaik koji prikazuje Krista, a na suprotnoj strani se može vidjeti triptih s prizorima iz života sv. Benedikta. U samostanu se nalazi muzej s tri sekcije: pretpovijesna s eksponatima iz toga doba, sekcija Biblijskog istoka s arheološkim materijalima povezanim s Biblijom i napokon Pinakoteka s djelima od 1500. g. do današnjih dana kao što su djela: Dalija, Picassa i El Greca.
Bazilika u Montserratu dovršena je u XIX. st. i ima jednu lađu oko koje su smještene različite kapelice. Lađu drže središnji stupovi s rezbarijama iz drveta umjetnika Josipa Llilimona. Na kraju je smješten veliki oltar i kor. Raspelo od slonove kosti na oltaru, pristiglo iz Italije pripisuje se mladom Michelangelu.
Upravo iznad oltara smješten je Gospin kip Moreneta de Montserrat do kojega se dolazi preko prijeđenog alabastrenog portala s prizorima iz Biblije.
La Moreneta
Po legendi prvi Gospin kip (na katalonskom La Mare de Deu Montserrat) našla su djeca koja su čuvala stado i vidjela svjetlo na brdu u unutrašnjosti pećine 880.godine. Saznavši to, mjesni biskup zatražio je da mu se dostavi taj mali kip u Manresu. To nije bilo moguće učiniti, jer je kip odjednom bio težak. Biskup je to protumačio kao Gospinu želju da ostane na mjestu gdje je nađen kip i naredio je gradnju svetišta.
Sadašnji Gospin kip iz drveta koji se časti romanskog je stila iz 12. st. Visok je 95 cm i prikazuje Gospu s Djetetom Isusom. U desnoj ruci Gospa drži kuglu koja simbolizira svemir, dok Isus uvijek s desnom rukom blagoslivlja, a u lijevoj drži borovu šišarku. S izuzetkom lica i ruku slika je oslikana zlatnom bojom, dok je Gospino lice prikazano u tamnoj boji što joj je dalo nadimak u narodu Moreneta.
11. rujna 1881. g., na obljetnicu nacionalnog blagdana Katalonije, papa Lav XIII. proglasio je Gospu iz Montserrata i službeno zaštitnicom Katalonije, a 27. travnja odobrio vlastito liturgijsko slavlje.
Viđenja su Božji znak
Dok se svjetlo spuštalo s neba na Montserrat, u istom trenutku djeca su čula anđeoski pjev i glazba je ispunila njihova srca neizmjernom radošću.
Dirnuti onim što se dogodilo, djeca su otrčala kući i ispričala svojim roditeljima. Razumljivo, roditelji su posumnjali, ali isto tako znali su da su njihova djeca vjerodostojna i poštena i pođoše s njima do mjesta na kojem su imala viđenje. I roditelji su bili svjedoci i zaključili da su viđenja Božji znak.
I mjesni župnik bio je na samom mjestu i posvjedočio je što su posvjedočila djeca i roditelji. Ukazanja su se dogodila na istom mjestu, u istoj pećini na brdu Montserratu. Kada su stari redovnici pretražili ovu pećinu, našli su Gospinu sliku. I od onoga časa pećina je postala svetištem pobožnim hodočasnicima.
Danas je mjesto ukazanja označeno kao SVETA ŠPILJA na brdu. Može se doći do nje i izravno vidjeti gdje su bila ukazanja. Špilja je proglašena svetim mjestom i hodočasnici dolaze ne samo iz obližnje Barcelone nego i iz cijeloga svijeta. Godišnje i do 2 milijuna hodočasnika pohodi Montserrat.
I sveti Ignacije Lojolski posjetio je samostan u ožujku 1522. i tu se upravo zbilo njegovo obraćenje. Ostavio je svoj mač u podnožju Gospe od Montserrata.
„Što Montserrat kaže…“
1936. hara Španjolskom građanski rat. Samostan Montserrat je po kratkom postupku pretvoren u vojnu bolnicu za katalonske vojnike. Nakon tri godine rat je završio, general Franko bio je pobjednik. Odmah je zabranio u Španjolskoj svaku regionalnu autonomiju. Zabranjen je katalonski jezik i njegovanje katalonske kulture. Samostan ne slijedi ove upute. Već 40-ih godina počinju svećenici propovijedati na katalonskom jeziku. 50-ih godina počinju opet izlaziti prve novine i knjige na katalonskom jeziku, uglavnom vjerskog ili povijesnog sadržaja. Budući da povijesni spisi podliježu cenzuri, a religiozni ne, kulturni časopis „Serra d’Or“ deklariran je bez oklijevanja kao vjerski.
Predstojnici samostana ne libe se zauzeti i politički stav. Politički progonjenima daju utočište i traže uvijek iznova katalonsku samostalnost. U samostanu se susreću intelektualci i disidenti među njima i umjetnici. 1970. traže u jednom manifestu demokratsku državu i kulturnu samostalnost. Od 1975. u Španjolskoj je opet demokracija i Katalonija uživa najvišu moguću autonomiju. Ali samostan Montserrat je do danas sačuvao svoje političko i kulturno značenje. I danas se pita opata za stav u socijalnim i političkim pitanjima. Maksima samostana je znakovita: „Što Montserrat kaže, uzima se na znanje.“
Kako doći u Montserrat? Moguće je stići vlakom iz obližnje Barcelone koja je pola sata udaljena, automobilom ili žičarom kojom se stiže za nekoliko minuta u blizinu samostana ili pak doći do Monistro de Montserrat gdje je moguće spajanje pomoću vlakova sa zupčanim vlakom.
Ako se odlučite za Montserrat, onda ćete sigurno otići i u Compostellu do sv. Jakova, možda i pješice, i onda do Zaragoze, do Gospe od Pilara (Gospa od Stupa). Budući da je i Fatima na Pirinejskom poluotoku, hodočašće bi bilo još zanimljivije.
Fra Karlo Lovrić
