DOPISNIŠTVO KAPTOL Dobrome muftiji Ševku Hrvatska dovijeka može biti zahvalna na dijalogu i suradnji

Kad sam mu kazao kako je prvi muftija u Hrvatskoj, s osmijehom mi je dobacio – drugi. „Prvi je bio onaj ustaški!“

Autor: Darko Pavičić
event 08.11.2024.

U memoriji mobitela sve mi je više telefonskih brojeva, a sve manje ljudi. Ne razmišljam o tome patetično tipa „gdje je nestao čovjek“, nego napose praktično. Odnosno, problem je u tome što posljednjih godina raste broj onih koji su se preselili u Nebo, odnosno ne brišem imena preminulih, pa oni i dalje na neki način žive u mojem mobitelu, odnosno u mojoj mašti da je to upravo tako.

Desit će se to i nakon prošlotjedne vijesti da je preminuo umirovljeni zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić. Siguran sam da neću obrisati ni njegov broj, premda sam svjestan da ga više nikada neću moći nazvati. A nazivao sam ga mnogo puta u posljednjih tridesetak godina koliko smo se poznavali, surađivali i družili. On se pak redovito odazivao i sudjelovao u tekstovima i intervjuima, među kojima je posljednji bio onaj veliki životni intervju, otprije tri godine. „Idući prema ovamo i mislio sam da ćete me to prvo pitati! Što radim? Hranim golubove i ostale ptice. I obilazim zagrebačke parkove. To je dio i mojega duhovnog života, jer sam cijeli život bio duhovnik, premda je u toj službi bilo i mnogo administrativnih poslova. Ako golubovi pripadaju duhovnoj aktivnosti, onda sam tu dosta prisutan“, odgovorio mi je na
pitanje što uopće radi jedan muftija u mirovini, da bi nakon toga ispripovjedio svoju gotovo filmsku životnu priču, otkako je iz rodne Ustikoline kod Foče otišao prvo u medresu, da bi zatim diplomirao arapski jezik i islamske znanosti na Univerzitetu u Bengaziju u Libiji.

Nakon toga pet je godina studirao na isusovačkom Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te dvije godine Religioznu pedagogiju na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Prvi put predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj bio je izabran 1995., a nakon toga ponovno 1999. i 2005. Krajem 1999. imenovan je za zagrebačkog muftiju. Kad sam mu kazao kako je prvi muftija u Hrvatskoj, s osmijehom mi je dobacio – drugi. „Prvi je bio onaj ustaški!“, rekao je.

U Libiju je došao baš na dan državnog udara i proveo ih četiri dana u bunkeru dok se situacija nije stabilizirala, a onda je počeo učiti arapski jezik, koji mu je ispočetka bio beskrajno težak, ali se zainatio i naučio ga tako dobro da je postao sudskim tumačem. I od novca koji je tako zaradio kupio je stan za svoju obitelj u Zagrebu. A u jednom drugom, onom u Tomašićevoj ulici, imao je „stan-džamiju“, tj. posve
neadekvatan molitveni prostor sve do onoga dana dok nije otvorena Zagrebačka džamija u Folnegovićevom naselju. I to zahvaljujući najviše muftiji Ševku i zagrebačkom poduzetniku Salimu Šabiću.

Muftiju Ševka upoznao sam upravo ondje početkom 90-ih, kada se gorljivo zalagao za hrvatsku samostalnost, dijalog između vjerskih zajednica i gledao ga kasnije kako pati zbog muslimansko-hrvatskog rata u BiH. Osim što je bio čovjek dijaloga, bio je i osoba velikog mira i duhovne dubine. Obožavao je povijest i teologiju. Sjećam se kako sam ga baš tih godina upitao što je s muslimanom koji ne klanja tj. ne moli pet puta dnevno kao što je propisano. Šutio je minutu-dvije gledajući u daljinu, pogledao me i kazao: „Onda mu je vjera na dnu ponora.“ A taj se odgovor odnosi na sve vjere i
vjernike ovoga svijeta.

Također, veličinu takvih osoba može se vidjeti u njihovim nasljednicima. Obično se kaže kako ispod velikih stabala i njihove sjene ne niče nitko novi. No, dobroga muftiju Ševka naslijedio je izvrsni muftija Aziz ef. Hasanović, nastavivši točno ondje je gdje je dobri muftija Ševko stao. A to je dijalog i zajedništvo, mostovi i suradnja. Na čemu Hrvatska dobrome muftiji Ševku dovijeka može biti zahvalna.

Pročitaj više

Kontroverzan, na nekim mjestima dubiozan, na nekima pak posve netočan, ali generalno gledajući običnim očima to je čak dobar film. Odnosno, samo film.

Vijest iz Švicarske da se u jednoj od najstarijih kapela u Luzernu odnedavno može razgovarati s virtualnim Isusom, koji na pitanja sugovornika odgovara uz pomoć umjetne inteligencije, zainteresirala je mnoge ovih dana. Uostalom, kao i sve što se vrti oko umjetne inteligencije, koja zaposjeda sve više i više prostora, ulazeći i ondje gdje treba i…

Fra Tomislav Pervan uputio je dirljivo pismo novom kotorskom biskupu fra Mladenu Vukšiću, čije je ređenje danas u Kotoru