Priča nedjeljom: Crna i bijela kutija

Jedne noći su mu ukrali sve što je imao: zdjelu riže, pamučnu košulju i dva novčića.

Autor: Darko Pavičić
event 03.11.2024.

Siromašni Kinez cijeli je život radio najteže poslove i ništa nije stekao. Sve što je imao, bijaše sin jedinac
kojeg je neizmjerno volio. Naučio ga je čitat i pisati i pomalo uveo u kaligrafiju (krasopis).
Prije smrti, otac izvadi crnu i bijelu kutijicu i reče sinu: „Nažalost, nemam ti ništa ostaviti osim ovih
kutijica. Dobro ih čuvaj. Kad ti bude vrlo teško, otvori bijelu kutijicu, a kad ti bude posve dobro, otvori
crnu.“

Mladić je pokopao oca i krenuo u svijet noseći u torbi očeve kutijice. Po danu je radio najteže poslove, a
noću spavao pod vedrim nebom. Dnevno je zarađivao samo za zdjelu riže. Bijaše stalno umoran i
nesretan. Onda je došla poplava i sveopća glad. Nije bilo posla. Mladić je spavao u šumi i peklo ga je
sunce po danu, a ubijao led po noći.

Jedne noći su mu ukrali sve što je imao: zdjelu riže, pamučnu košulju i dva novčića. U beznađu se odluči ubiti. Zatraži oproštenje od Boga, a onda napipa kutijice ušivene u pojas. Otvori bijelu. U njoj bijaše papir i na njemu očevom rukom napisano: Ovo će proći.

Shvatio je poruku, nije digao na se ruku, nego se uputio u obližnji grad. Budući da ga je otac naučio čitati
i pisati, ubrzo se zaposlio kod plemenskog starješine kao pisar. Radio je pošteno i marljivo. Dolazili su
seljaci koji mia je trebalo nešto pisati, čitati ili protumačiti. Svima je izlazio ususret. Starješina bijaše
pravedan i bogato je uzvraćao svom pisaru. Uz veliku plaću, ubrzo mu je ustupio i dio svoje kuće.

U sljedećim godinama postao je gazdom malog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a stari i
onemoćali starješina povjeri mu svoje poslove i dade mu kćer za ženu. U ljubavi i slozi imali su mnogo
djece i uvećali bogatstvo. Bio je sretan čovjek.

Jednoga predvečerja razmišljao je o svom životu. Sjetio se svog očaja i želje da na se digne ruku. Tada
se sjetio i oca i onih dviju kutija koje mu je dao otac prije smrti. Otvorio je crnu kutijicu u kojoj je bio
smotan papirić. Na njemu je bilo očevom rukom napisano: I ovo će proći!

„Škrinja mudrosti“, priredio fra Mladen Herceg

Pročitaj više

Pričalo se o jednom starom ocu: Proživio je s lakoćom pedeset godina, a da nije kruha jeo ni vina pio. Jednom je priznao: „Okanio sam se bludnosti, tašte slave i gramzljivosti.“ Tada mu dođe stari otac Abraham pa ga upita: „Jesi li ti doista rekao te riječi?“ On odgovori: „Jesam.“ Na to mu stari otac…

Kontroverzan, na nekim mjestima dubiozan, na nekima pak posve netočan, ali generalno gledajući običnim očima to je čak dobar film. Odnosno, samo film.

Vijest iz Švicarske da se u jednoj od najstarijih kapela u Luzernu odnedavno može razgovarati s virtualnim Isusom, koji na pitanja sugovornika odgovara uz pomoć umjetne inteligencije, zainteresirala je mnoge ovih dana. Uostalom, kao i sve što se vrti oko umjetne inteligencije, koja zaposjeda sve više i više prostora, ulazeći i ondje gdje treba i…