U drugome dijelu „Popcasta“ s p. Stjepanom Ivanom Horvatom nastavili smo razgovor na temu „Tradicionalni (ne)vjernik“ i on otkriva kako ljudi mogu produbiti konkretno svoju vjeru. Jedan od načina za to je odlazak na margine društva. On je, primjerice, pet-šest godina volontirao na splitskoj Ultri kao svećenik.
„Išao sam kao dio grupe. Ideja je bila don Mihovila Kurkuta koji je bio župnik u Splitu i osjetio je da bi nešto trebalo napraviti ondje. Da kao Crkva budemo prisutni ondje. Čak kao svojevrsna provokacija, ali i kao volontiranje i služenje svakome koga ćemo susresti, da isprovociramo ljude da razmišljaju. Na primjer, voda je tamo stajala 40 ili 50 kuna od pola litre. Ljudi su bili žedni, mi smo točili vodu u čaše i dijelili im je. Pa su se ljudi pitali zašto mi dijelimo vodu kad im je netko pokraj nas želi prodati? Rekli bi da smo mi Crkva, udruga iz Katoličke crkve, a da su oni žedni pa smo se našli. I često su takve stvari bile ‘klik’ za kontakt s ljudima. Pomoći onima koji su pijani ili drogirani i odvesti ih u hitnu pomoć i sjediti s njima i čekat liječnika, onima koji su se izgubili ili im se ispraznio mobitel… Nekome si pomogao, ne tražiš ništa zauzvrat i ljudi se onda pitaju zašto si to napravio. To je dio evangelizacije“, priča p. Stjepan Ivan Horvat.
„To je neka vrsta kompenzacije. Vraćam se na svoju mladost, gdje je jedino za što sam živio bila subota uvečer kad smo izlazili u grad da bi se napili i uživali. Jer se čovjek nema uhvatiti za nešto drugo. I kad im preneseš svoje iskustvo, čak više laici nego svećenici, da si nekad i ti živio tako i da si se promijenio, bude tu dobrih iskustava. Čak i emotivno i duboko kad smo zajedno molili za nečiju bolesnu majku. Možda je prvi put netko molio na takav način. Ali ga je to potaknulo da se tako obrati Bogu i da ga je to izulo iz cipela“, svjedoči on i povlači paralelu s prispodobom o izgubljenoj ovci i Isusu, tj. načinu kako doći do onih tradicionalnih vjernika koji ne idu u Crkvu i ne misle da je to važno.
Volontiranje je jedan od tih načina, a on trenutačno volontira u udruzi Savao, no kako se ljudi mogu uključiti u takav rad?
„Na svakodnevnoj razini u svojim obiteljima, susjedstvima, na poslu možeš učiniti nekome nešto. Sad kad smo blagoslivljali kuće, susrećemo stare ljude kojima možda mjesecima nitko nije ušao u kuću i za njih bi to bila velika stvar. Među umirovljenicima ima siromašnih i treba otkinuti od svojih usta i odnijet im“, poručuje p. Stjepan Ivan Horvat.
Međutim, u središtu vjerskog života je euharistija.
„Euharistija je u središtu. Zapelo mi je za oko slavljenje, naime i kod euharistije i kod klanjanja, ljudi se previše na misi usredotoče na ono vanjsko. Lijepo im je zbog pjevanja, ugođaja ili propovijedi, ali ako dolazim na misu gdje nije lijepo pjevanje ili je tiha misa, onda mi ona nije lijepa. Ne dolazim zbog toga na misu, nego zato što je ona susret s Bogom. Problem je ako mi pokušavamo uljepšavati liturgiju i ako se netko uhvati samo tih stvari koje su zapravo sporedne. Pjevanje je važno na svetoj misi, ali je sporedno. Propovijed je važna, ali je sporedna. Zato i Papa pokreće tu temu da ne treba dugo propovijedati. Ima ljudi koji nisu dovoljno poučeni o misi i naravno da im je onda propovijed najvažnija. Često preko tjedna nema propovijedi, ali svakoga dana slavimo misu. I sam volim čuti dobrog propovjednika, ali ne smije se poremetiti lista prioriteta“, objašnjava on.
„Ljudi mi znaju kazati da što mi komplicirate s tim Svetim Trojstvom, dovoljan je jedan Bog, a što sad ta tri! Recite da je jedan Bog i gotovo! No Bog se nama objavio kao trojstveni. Nije ga netko takvim izmislio, npr. neki papa da sve zakomplicira. On se objavio kao Otac, Sin i Duh sveti i kao takav je sagradio most prema čovjeku. Sjećam se kolegija s KBF-a jer se radi o otajstvu, koje mi ne možemo otkriti razumom do kraja. I tu je razlika između tajne i otajstva. Mogu imati tajnu koju ću nekome otkriti, ali otajstvo je nešto što mi do kraja na ovome svijetu ne možemo razumom proniknuti. Euharistija je otajstvo i mi vjerujemo da se na svetoj misi kruh i vino pretvaraju u Kristovo tijelo i krv. To je nemoguće nekome objasniti na znanstveni način, no Bog je na nekim mjestima u svijetu, kao u našem Ludbregu, napravio korak više pa se to vino i kruh stvarno materijaliziralo i pretvorilo u pravu ljudsku krv“ kaže i upućuje ljude da čitaju Katekizam, jer u njemu sve piše.
Poseban gost „Popcasta“ Alan Hržica svjedoči kako koncerti duhovne glazbe mogu utjecati na nečiju vjeru. Približava se njegov koncert 25. siječnja na splitskim Gripama.
„Nekome će to biti na učvršćivanje vjere, da doživi zajedništvo s braćom i sestrama, slavljenje koje je uvijek lijepo, a nekome će biti prvo iskustvo i prvi dodir i poticaj da se okrene i svoje putove usmjeri prema Gospodinu. Živimo za taj dan i vidimo se u 19 sati 25. siječnja u dvorani Gripe“, poručuje Hržica.
