Poslije podne, 13. kolovoza 1831., Gospa se ukazala jednoj franjevačkoj redovnici iz kongregacije Bezgrješnog začeća, sestri Patrociniji, krštenoj Dolores Quiroga (1811. – 1891.) poznatoj kao „redovnica rana“ jer je kroz 61 godinu nosila stigme (rane).
Dok je s. Patrocinija bila u molitvi s drugim sestrama, Gospa joj se ukazala na prijestolju sjajnih oblaka, okružena brojnim anđelima koji su je hvalili i blagoslivljali najugodnijim pjevanjem. Među svima se isticao arkanđeo Mihael koji je imao u ruci dražesnu Gospinu sliku koja joj je između ostaloga rekla: „Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi… I zato ćeš ovoj slici dati tajanstveni naslov Zaborava, da shvate da su me zaboravili; ali ja, koja sam vaša nježna i draga majka, želim staviti na vidjelo svih smrtnika, u ovoj mojoj slici, da se moja milosrđa nikada ne odvajaju od njih…Tvojoj brižljivosti i brizi povjeravam štovanje i čašćenje ove moje svete slike s naslovima Zaborava, Trijumfa i Milosrđa. Ona će biti tješiteljica svijeta.“ (To jest, grijeh je zaborav, ali Marija zaboravlja svaku nezahvalnost i njezina pravda i njezina ljubav trijumfiraju, i tako se Božji sud, zahvaljujući njoj, rješava u milosrđu.)
Redovnica je vidjela sliku na oltaru i nakon završene ekstaze, kad je ispričala sestrama što je vidjela, tražili su sliku posvuda u samostanu sve dok je nisu našli u jednoj niši sa staklenim vratima. Poglavarica je pitala sestre jesu li nekada prije vidjele ovu sliku, na što su one odgovorile da je, upravo sada, vide prvi put. Kad su pozvale gvardijana samostana sv. Franje el Grande da vidi ovu sliku, slika je jednostavno iščezla.
Dva dana poslije gvardijan je opet navratio k sestrama da se raspita što se zbilo sa slikom. Ušao je u poglavaričin ured. Iznenada se slika pojavila uz rame s. Patrocinije na veliko iznenađenje i gvardijana i sestre. Sve su sestre bile svjedoci ponovnog pojavljivanja slike.
Majka Marija od žalosti, Patrocinija, rodila se 27. travnja 1811. u Sv. Klementu (Cuenca). Majka ju je ostavila u jednom polju i u snijegu gdje je ostala sve dok je nije slučajno našao otac ne znajući ništa o samom činu… S 18 godina (19. siječnja 1829.) ušla je u samostan Sestara franjevki Bezgrješnog začeća u Madridu. Utemeljila je i reformirala mnoge samostane istoga reda Bezgrješnog začeća Marijina s klauzurom ali i kolegije sa školama za siromašne dječake i djevojčice. Trpjela je mnogo zbog kleveta i optužaba. U dva navrata morala je bježati iz Španjolske i provesti u izbjeglištvu više od 20 godina. To vrijeme je provela u Francuskoj što joj je omogućilo da i tamo utemelji druge samostane. Umire u Guadalajari 27. siječnja 1891. – sveto, bogata zaslugama, u dobi od 80 godina i 62 godine redovništva. Nosila je na svome tijelu rane na rukama, nogama, na boku i glavi. Rane su krvarile kroz više od 60 godina. Njezini posmrtni ostaci počivaju u veličanstvenom grobu u hramu redovnica Bezgrješnog Začeća u istom gradu. Vjernici je časte i obraćaju joj se za zagovor kod Gospodina. Započeo je proces beatifikacije u Rimu 1907. Njezine sestre mole neprestano i nadaju se da će se to jednoga dana i dogoditi.
Sestra Rafaela i viđenje Neba Majke Patrocinije
Majka Patrocinija, sve dotada poznata kao sestra Rafaela, imala je nebesko viđenje 13. kolovoza1831. Bila je sa sestrama Bezgrješnog Začeća Marijina iz Madrida u koru crkve između 5 i 6 sati u trenutku poslijepodnevnog razgovora.
„Dala mi je Nebeska Kraljica ovu najmoćniju sliku, ovaj čar Nebesa i Zemlje i započe u Nebu jedna rajska glazba intonirajući Salve (Zdravo Kraljice) i druge svete napjeve; svi nebeski dvorani su čestitali. Presveto Trojstvo ju je blagoslovilo, isto tako Sveta Djeva Marija i poslije svi dvorani nebeski dolažahu da se poklone svojoj Kraljici i Gospodarici u ovoj divnoj Majci Zaborava…“ Majku Patrociniju đavao je žestoko napadao i svi su u samostanu vidjeli kako ju je bjesomučno bacao na leđa.
