U blizini zagrebačke bolnice popularno zvane „Vinogradska“ nekoliko je trgovina slušnim aparatima, ali optika je tek jedna, i to ne u neposrednoj blizini. Dok sam jutros prolazila onuda, vidjela sam da su ulične vitrine s naočalama zaprašene, a na jednoj je istaknuta cedulja: „Optika ne radi“.
Istodobno, u današnjem evanđelju Isus ozdravlja dva slijepca. Istodobno, prije nekoliko dana slovenski je Ustavni sud legalizirao umjetnu oplodnju za žene bez partnera, a Velika Britanija u procesu je rasprave o ozakonjenju potpomognutoga samoubojstva. Mali podsjetnik; u posljednjih je trideset godina u Velikoj Britaniji uništeno oko dva i pol milijuna ljudskih embrija, koji preostaju od postupaka izvantjelesna oplodnje.
Istodobno, neke osobe koje poznajem kažu da im je važan život, brak i obitelj, a uredno podržavaju političare koji žele uvesti baš ovakve „sjajne“ uzuse u pravnu kartografiju svijeta. Svjetlost, vid, optika – zapravo je razlikovanje između A i B, raspoznavanje dobrog od zla, privida od istine, boljeg od lošijeg, sagledavanje dugoročnih posljedica.
Kafka je u Preobražaju, Procesu i Kažnjeničkoj koloniji opisao ono što se za petnaestak godina doista dogodilo u nacističkim logorima, jer je dobro vidio. Francuski pisac Houellebecq u svojim romanima točno opisuje što se danas događa u nama i oko nas, jer dobro vidi. Svjetlost Božjeg pogleda ipak daje vidjeti još dublje, još dalje – da je noć najtamnija prije zore i da tama ne može obuzeti svijetlo koje je zapravo Bog sam. Što, dakle, kada optika ne radi…i ne znam kada će proraditi? „A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: »Vjerujete li da mogu to učiniti?« Kažu mu: »Da, Gospodine!« Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri. I otvoriše im se oči.“