Belgijka Pascale Gryson-Selmeci došla je teško bolesna uoči blagdana Velike Gospe prije desetak godina. Ta majka dvoje djece, bolovala je od leukoencefalopatije, rijetke i neizlječive bolesti, čiji simptomi nalikuju onima multipleskleroze. Bolovala je više od 14 godina, a posljednjih 12 mjeseci nije mogla govoriti. Nakon što je 3. kolovoza 2012. na večernjoj misi u Međugorju primila svetu pričest, osjetila je neku neobičnu i iznenadnu snagu te je na iznenađenje svojega supruga i bližnjih, počela govoriti i potom ustala iz invalidskih kolica. Njezino svjedočanstvo jedno je od tisuća svjedočanstava tjelesnih ozdravljenja u Međugorju u više od 40 godina međugorskog fenomena, a uz koja se pribrajaju još tisuće duhovnih izlječenja i obraćenja. Župni ured u Međugorju redovito dobiva svjedočanstva vjernika, zahtijevajući potkrjepu medicinskom dokumentacijom.
Pascale je cijeloga života bila vjernica, pa je u tome duhu doživjela i svoju bolest te je zajedno s cijelom obitelji molila za svoje ozdravljenje. U jednom je trenutku osjetila potrebu otići u Međugorje, baš kao što je to osjetio i njezin suprug. Njezina su djeca čak bila pomalo ljuta na Boga zbog majčine bolesti i pitali su se zašto je Bog neke ljude izliječio, a neke ne. Kćer joj je govorila: „Mama, ti moliš. Zašto ne moliš za svoje ozdravljenje?“ No, Pascale je bolest prihvatila kao Božji dar i svjedočila je da joj je upravo teška bolest „otvorila srce i pročistila pogled“.
„Sve sam izgubila, fizički i duhovno i psihički bila sam na dnu, ali sam u srcu mogla iskusiti i razumjeti što proživljavaju drugi. Bolest mi je otvorila srce i oči, što znači da sam prije toga bila slijepa, a onda progledala, shvatila što proživljavaju drugi. Kroz bolest sam otkrila i bogatstvo i ljepotu međuljudskih odnosa. Naš bračni život produbio se iznad svih očekivanja. Nisam mogla ni zamisliti da to može biti tako duboko“, posvjedočila je Pascale, navodeći kako je toga 3. kolovoza 2012. njezin suprug otišao na brdo Križevac moliti križni put te su nakon toga zajedno otišli na misu i pričest.
„To sam željno iščekivala. Muž i ja čekali smo u redu iza crkve. Jedan je svećenik prolazio s Tijelom Kristovim. Prošao je pokraj ljudi koji su stajali u redu i došao ravno k mojemu mužu i meni. Oboje smo primili pričest i maknuli se da napravimo mjesta drugima i u sabranosti zahvalimo. Osjetila sam snažan miomiris i kako kroz moje tijelo prolazi neka neobjašnjiva snaga i moć. U tom trenutku me Isus ozdravio, hvala mu!“, posvjedočila je ta Belgijka.
Slično iskustvo posvjedočila je Katarina, koja je dugo bolovala od multiple skleroze, živjela u teškim bolovima i s velikom mukom uspijevala napraviti tek nekoliko koraka. Kad je čula za Međugorje, poželjela je otići i kćer joj je ispunila tu želju, pa čim je stigla u Međugorje hodočasnici su je odnijeli na Brdo ukazanja. Svakoga dana bila je u crkvi na misi, a toga petka 1987. crkva je bila dupkom puna. Molila je svim srcem i to ne samo za sebe i svoje zdravlje, nego i za svoju obitelj, osobito za sina koji je bio u vezi s djevojkom, koja je zatrudnjela i zajednički su odlučili pobaciti dijete. Suprug joj je, također, bio bolestan. Imao je karcinom i vrlo malo nade za ozdravljenje.
„Draga Gospe, Kraljice mira, došla sam u ovo mjesto gdje se ti ukazuješ. Molim te, pomozi mi moj teški križ nositi. Želim volju Božju prihvatiti i potpuno je izvršiti. Moja se obitelj nalazi u teškom i bezizlaznom stanju, no vjerujem da je Bogu sve moguće i da on onima koji ga ljube i koji njegovu volju traće i po njoj žive, sve okreće na dobro. Gospe, moli sa mnom da volja Božja bude s mojim sinom i njegovom prijateljicom te s mojim mužem i neka ga blagoslovi, neka njegova sveta vvolja bude sa mnom i mojom bolešću“, molila je Katarina i u tome trenutku dogodilo se veliko čudo i ona je potpuno ozdravila. Podigla se iz kolica u crkvi, slaveći Boga i istu večer sama je otišla na brdo Križevac.
Kad se vratila kući nakon tjedan dana, posjeti ju je sin i rekao: „Mama, mi smo dugo, dugo razmišljali i odlučili smo prihvatiti dijete koje je na putu. Svjesni smo da više ne možemo živjeti u grijehu. Prije nego što se rodi, vjenčat ćemo se u crkvi, želimo da Bog blagoslovi naše zajedništvo.“ Također, posvjedočila je i suprugovo ozdravljenje, kojemu su liječnici na operaciji utvrdili da opakoj bolesti nema niti traga i potvrdili mu da je posve zdrav. (Darko Pavičić)
