Čudotvorni “Sveti Križ” sa Čiova spasio samostan i crkvu od totalnog požara?

Radi se o nadnaravnom događaju u kojem su Isusove rane na raspelu prokrvarile na Veliku subotu 1600., kad je brat laik je uređivao crkvu i primijetio da iz Isusovih rana kaplje krv…

Autor: Darko Pavičić
event 21.11.2024.
Photo: Izvještajna katolička agencija IKA/Ivan Marjanica

“Crkva i čudotvorno raspelo na Čiovu, hvala Bogu, nisu izgorjeli i požar je noćas potpuno ugašen i nitko nije stradao. Hvala Bogu i vama na molitvi. Nažalost, izgorio je stari dio samostana. U tom samostanu posljednjih smo godina imali predivne kampove za mlade“, objavio je jutros na svojem Facebook profilu dominikanac fr. Ivan Dominik Iličić, nakon što su u javnosti objavljene slike stravičnog požara koji je zahvatio njihov samostan na otoku Čiovu, u kojemu je od posebne vrijednosti i značaja upravo sveti križ, kojega spominje fr. Ivan Dominik.

Župnik župe sv. Ivana Trogirskoga, Žedno-Arbanija, nalazio se u dominikanskom samostanu na Čiovu u trenutku kada je uvečer izbio požar. U jutarnjem programu Hrvatskog katoličkog radija kazao je kako je crkva ostala netaknuta, baš kao i raspelo te kao zanimljivost naveo da je i 1928. izbio požar u tome samostanu te da su i tada i crkva i raspelo ostali netaknuti plamenom.

Premda je „Sveti križ“  među manje poznatim hrvatskim svetištima, radi se o nadnaravnom događaju u kojem su Isusove rane na raspelu prokrvarile na Veliku subotu 1600. Raspelo se nalazi u crkvi Sv. križa koja je posvećena Uzašašću Kristovu, a nalazi se s južne strane dominikanskog samostana sv. Križa na otoku Čiovu. Inicijativa za gradnju samostana je potekla od trogirskog dominikanca Nikole Milinovića, koji je potaknuo Trogirane neka kontaktiraju s papom radi izgradnje samostana. Papa Eugen IV. je pristao i izdao bulu. Mletački dužd Franceso Foscari dao je dopuštenje.

Samostan je utemeljen 1432. Papinom bulom, a apostolski vizitator Valier zabilježio je 1579. da je glavni oltar bio posvećen svetom križu, lijevi oltar Bogorodici Ružarija, a desni oltar sv. Jeleni. Osobito je štovano drveno raspelo koje je izradio Juraj Petrović.

Davne 1600. brat laik je uređivao crkvu i primijetio da iz Isusovih rana kaplje krv. Preplašio se i otrčao javiti prioru, a onda su počeli zvoniti zvonima da okupe braću iz samostana. Odmah su odlučili javiti biskupu u Trogir, ali biskup nije povjerovao.

U to vrijeme u Trogiru su živjeli i brojni Grci (pravoslavci) koji su, za razliku od “latina” povjerovali u čudo i odmah se brodicama uputili na Čiovo. Cijelu su noć bdjeli pred križem, a krv je opet prokapala iz Isusovih rana. Na tom istom križu Isus je okrenuo glavu s jedne na drugu stranu.

Papa Eugen IV. dodijelio je potpuni oprost od sedam godina svima koji na blagdan Kristova uzašašća na nebo pohode tu crkvu, ispovjede se, pomole i ostave milodar za potrebe crkve.
Od vremena kad se dogodilo „čudo križa“ datira blagdan “suhi petak – dan kad se suše Isusove rane“. Tada prior pomaže rane pamukom, a onda tim pamukom blagoslivlja puk. To je prvi petak nakon Uzašašća.

Samostan je postao značajno svetište Dominikanske provincije Dalmacije. Dani osobita hodočašća bili su Veliki petak i Spasovo. Uz raspelo bili su i zavjetni darovi te razne relikvije koje je osnivač Nikola Milinović prikupio kad je radio na osnivanju ovog samostana: prst sv. Tome Akvinskoga, prst sv. Petra Mučenika, ruke sv. Leona biskupa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Jone i Danijela te sv. Andrije.

Devet godina za redom, u vrijeme Korizme, župa Prečistog Srca Marijina iz Splita zajedno sa zajednicom Obnove u Duhu Svetom Novo rađanje, organizira subotu uoči „gluhe nedjelje“ pješačko hodočašće u svetište Sv. križa na Čiovu, navodi Katolička karizmatska obnova u Duhu Svetom.

Pročitaj više

U jednoj zagrebačkoj optičarskoj radnji Hrvatski Caritas započeo je jučer svoju tradicinalnu humanitarnu akciju “Za 1000 radosti” pod nazivom “Otvori oči! Neka srce vodi!”. “Otvori oči! Neka srce vodi! Zato se nalazimo u ovoj zagrebačkoj optičarskoj radnji kako bi pokazali sasvim drugu perspektivu od onih koje nam u današnjem životu i raznim prigodama odvode pogled,…

Pater Ike Mandurić kaže kako „ovo vrijeme zapravo ne zna odgovoriti na muškarčevu želju i potrebu da bude muškarac, da bude muž“. „Nažalost“, veli on u svojoj knjizi “Samo za grješnike”, „danas prepoznajemo da se muškarci više boje braka više nego žene, i očito je da su u tom smislu ugroženiji“. „Ovaj je svijet više…

Kako smo se u koloni približavali vukovarskom groblju, moje razočaranje bivalo je veće i veće, posebno zato što sam svojim očima gledao kolika se masa ljudi odmah vraćala s groblja. A na pitanje – hoće li ulazit’ u groblje, hoće li ostat’ na svetoj misi – samo bi se čulo: Ma mislim da to nema smisla, bolje da malo negdje sjednemo…