NAJAVA

Uđimo u advent s vlč. Zlatkom Sudcem: Prva meditacija uoči došašća – Duhovno siromaštvo

  Duhovno siromaštvo je stav zaljubljenog u vremenu Došašća. Kako možemo nekoga iščekivati ako ne osjećamo potrebu za Njim? Duhovno siromaštvo je stav čovjeka koje sebe dobro poznaje, a ne istodobno ne ojeća potrebu za Onim koji je veći i bolji od njega. To siromaštvo pretpostavlja čovjekovu otvorenost Raspetoj i Uskrsloj Ljubavi. Upravo je Došašće…

Autor: Vlč. Zlatko Sudac
event 29.11.2024.
Photo: Robert Anic/PIXSELL

 

Duhovno siromaštvo je stav zaljubljenog u vremenu Došašća. Kako možemo nekoga iščekivati ako ne osjećamo potrebu za Njim? Duhovno siromaštvo je stav čovjeka koje sebe dobro poznaje, a ne istodobno ne ojeća potrebu za Onim koji je veći i bolji od njega. To siromaštvo pretpostavlja čovjekovu otvorenost Raspetoj i Uskrsloj Ljubavi. Upravo je Došašće vrijeme kada se svaki zaljubljenik u Krista iznova preispituje, te novom nadom zakorači na put potpunog predanja i jedinstva s Bogom, na put koji uvijek iznova rada novim žarom. 

Stvarati ozračje oko sebe, u svom djelovanju i životu, ozračje u čijem središtu nije čovjek nego Krist- Ljubav naša, zahtjeva posebno danas veliko Siromaštvo Duha, Poniznost, Žrtvu i Ljubav. Neka poskakuje od radosti Srce naše jer iščekujemo Njegov dolazak, dolazak onoga koji daje novi smisao i usmjerenje svim čovjekovim naporima. 

Bezuspješni su svi naši napori ako su prožeti sebičnošću stiješnjenom u svoje uske vidike. Jedino u Siromaštvu Duha se spoznaje i živi potpuno novo usmjerenje svih čovjekovih napora koje dolazi od naše Raspete i Uskrsle Ljubavi. U vremenu u kojem je profanizacija svetog sastavni dio folklora blagdana, u vremenu u kojem se Ljepota Malenosti uguši pred kičem i materijalnim kumirima, uistinu valja znati sačuvati Siromaštvo Duha 

Kako je lijepo iščekivati Onog koga Ljubi Srce naše. Uistinu je plodonosno to vrijeme čekanja. Neka silovito raste u nama Siromaštvo Duha da u svakom trenutku možemo uskliknuti. 

Koji se u Tebe uzdaju, postidjet se neće!” 

Pročitaj više

NEPOZNATI OLIVER

Premda nije izvana bio neki vjernik, ipak je u posljednjim mjesecima svoga života dolazio u crkvu u Veloj Luci. To je bilo često u vrijeme kada ne bi nikoga bilo u njoj. Ušao bi i sjedio. Njemu je to bila velika stvar. U tim trenutcima nije činio nešto veliko ni drugima ni svijetu. Nije ni trebao. Bio je samo tamo. Sjedio je i bio izložen blizini Presvetoga.

11. OBLJETNICA

Na obljetnicu fra Zvjezdanove smrti prisjećamo se susreta i razgovora s njim u posljednje dane njegova života

ADVENTSKE PRIČE (6)

U blizini zagrebačke bolnice popularno zvane „Vinogradska“ nekoliko je trgovina slušnim aparatima, ali optika je tek jedna, i to ne u neposrednoj blizini. Dok sam jutros prolazila onuda, vidjela sam da su ulične vitrine s naočalama zaprašene, a na jednoj je istaknuta cedulja: „Optika ne radi“. Istodobno, u današnjem evanđelju Isus ozdravlja dva slijepca. Istodobno,…