U ‘POPCASTU’ P. IKE MANDURIĆ: “Pastir mora mirisati po ovcama i biti s njima, a ne upravljati iz kancelarije“

P. Ike priča kako je izgubio vjeru u mladosti, završio arhitekturu i s 36 godina postao svećenik te zašto je predsjednicu Kolindu kritizirao zbog joge

Autor: Vjerujem.hr
event 28.11.2024.

Prvi gost duhovnog podcasta „Popcasta by Darko Pavičić“ Večernjeg lista isusovac je p. Ike Mandurić. Kojega, zapravo, već duže vrijeme nema u javnosti, gdje je nekad bio rado viđen gost.

„Imao sam nekoliko kriznih točaka u svojem angažmanu na društvenim mrežama, gdje sam bio aktivan i uspio tako doći do mnogo mladih. Doticao sam i društvene teme, jer Crkva i svećenik mora biti prisutan na tom području“, priznao je p. Ike, koji je upravo ovih dana objavio i svoju prvu knjigu propovijedi „Samo za grješnike“.

U svojim je nastupima, kako veli, komentirao politiku i društvena zbivanja oko nas“.

„Poput referenduma ‘Narod odlučuje’ za koji sam ustvrdio da je bio ukraden, a gdje su sudjelovali moji mladi iz Molitvene zajednice Srce Isusovo, pa je pala poneka oštrija riječ i tu sam se morao povući. A poslije je predsjednica Kolinda imala nekoliko kontroverznih istupa, gdje se deklarirala kao vjernica, a onda je u nekom intervjuu pričala kako prakticira jogu, što sam znao da radi i kritizirao je javno“, prisjetio se p. Ike.

Na pitanje znači li to da je „politički nepodoban“ kaže kako je to normalno za onoga tko odluči govoriti istinu, tj. da će uvijek u društvu postojati oni segmenti koji ga ne žele čuti.

„Govorio sam istinu, a o stilu se može govoriti. Uvijek mi je bilo stalo da narod ima prostora, kao i istina. Očekivano je da će oni koji govore istinu imati poteškoća, jer oni koji imaju vlast uvijek je vole okrenuti prema sebi. Bio on župnik ili biskup, svejedno, a napose u politici, gdje je velika moć“, veli p. Ike, dodajući kako bi svećenik bi trebao imati više slobode i sigurnosti, jer ne mora brinuti za svoje ekonomsko stanje, a i pozvaniji jer ga narod gleda.

„Svećenik mora prepoznavati probleme u društvu i govoriti o njima. Našao sam se u području tih referenduma i civilnog društva i inicijativa“, kaže i dodaje kako je tada radi o s mladima iz Srca Isusova oko referenduma i Hoda za život.

„Svećenik mora znati osluškivati, pa nam Bog daje da osluškujemo što ljudi osjećaju i kroz to što je poruka Božja za njih. Mi svećenici nismo u situacijama u kojima se ljudi nalaze. Nemamo obitelj, djecu, ne brinemo se kako ćemo platiti račune, nismo u stambenim kreditima, ne možemo izgubiti posao tako lako, ne može nas se politički ucijeniti ili ne znamo to je kriza ulaganja. Nemamo problem s odgojem djece, kako je doživjeti nametanje spolnog odgoja i drugih vrijednosti, pa ne možemo iz prve ruke prepoznati ono što je problem. Ali u tom suživotu s ljudima ipak imamo ulogu i nismo beznačajni, jer na temelju onoga što vidimo i doživljavamo u susretu s ljudima, kao svećenici, tj. ljudi s posebnom moći i misijom i darom Božjim možemo vidjeti dalje nego oni. Jer je to naša služba“, objašnjava p. Ike, dodajući kako je uvijek tako radio s mladima i braniteljima.

„Na taj način prepoznajem, osluškujem, razmišljam… Kontemplativan sam i introvertan tip, što mnogi ne znaju, pa danima nosim nešto u sebi, čak me to zna i boljeti, pa se javlja pozitivan bijes i inat da se ne mogu pomiriti s tim stanjem i vjerujem da mora biti iskoraka, odgovora i rješenja. I u tome se onda rađa koja je riječ potrebna, potez ili angažman“, kaže i citira papu Franju da svećenik mora mirisati po ovcama, jer se „ovcama ne može upravljati iz kancelarije, nego biti s njima“.

P. Ike Mandurić, zapravo, u javnosti je bio zamijećen 2015. u sukobu policije i branitelja, kada su se oni zabarikadirali u gornjogradsku crkvu sv. Marka i kada je policija htjela probiti braniteljski kordon i ući u crkvu. P. Ike se ispriječio ispred policijskog kordona i oni su ustuknuli, a u našoj emisiji priznao je da ga je bio strah. „Bio me strah, naravno. Ali i njihov strah se vidio iza vizira na kacigama. Ustuknuli su dva tri metra kad sam im rekao da je to crkva i da nemaju pravo ući u nju“, rekao je i detaljno ispričao taj događaj, koji je mogao dovesti do krvoprolića.

Također, ispripovjedio je kako je posve izgubio vjeru u mladosti, završio arhitekturu, no nije volio komunizam. Vraćao se s duhovne obnove Tomislava Ivančića iz Splita i tražio odgovor od Boga ima li svećenički poziv, pa kad autobus prema Posušju zaustavili svatovi, dobio je odgovor.

„To je kod nas običaj, uđu u autobus s bukarom vina i svi popiju pomalo. I taman kad su izašli na zadnja vrata, čule su se vijesti s radija: ‘Umro je drug Tito!’. Za mene je bio odgovor“, veli p. Ike koji je u svećenike otišao s 36 godina.

Posebna gošća prvog „Popcasta“ je Tea Perović, mlada majka četvero djece, čiji je roman „Stvorene smo za nebo“ o karcinomu i vjeri kojom ga pobjeđuje osvojio srca mnogih čitatelja.

Drugi dio razgovora s p. Ikom Mandurićem bit će emitiran u četvrtak za dva tjedna.

Pročitaj više

NEPOZNATI OLIVER

Premda nije izvana bio neki vjernik, ipak je u posljednjim mjesecima svoga života dolazio u crkvu u Veloj Luci. To je bilo često u vrijeme kada ne bi nikoga bilo u njoj. Ušao bi i sjedio. Njemu je to bila velika stvar. U tim trenutcima nije činio nešto veliko ni drugima ni svijetu. Nije ni trebao. Bio je samo tamo. Sjedio je i bio izložen blizini Presvetoga.

11. OBLJETNICA

Na obljetnicu fra Zvjezdanove smrti prisjećamo se susreta i razgovora s njim u posljednje dane njegova života

ADVENTSKE PRIČE (6)

U blizini zagrebačke bolnice popularno zvane „Vinogradska“ nekoliko je trgovina slušnim aparatima, ali optika je tek jedna, i to ne u neposrednoj blizini. Dok sam jutros prolazila onuda, vidjela sam da su ulične vitrine s naočalama zaprašene, a na jednoj je istaknuta cedulja: „Optika ne radi“. Istodobno, u današnjem evanđelju Isus ozdravlja dva slijepca. Istodobno,…