Iz životopisa sv. Andrije Jurodivog[1] (spomen 2./15.10.)
I reče: Zaista vam kažem, ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u Carstvo nebesko. (Mt 18, 3)
Jednom Epifanije zamoli blaženoga Andriju da mu objasni, odakle je duša čovjekova, što je, i kako izgleda. Blaženi mu ovako objasni: „Duša je život i sila, i slična Bogu. Duši je Bog dao silu: da oživotvorava tijelo, da upravlja njime, da ga zagrijava i okrepljuje, jer je tijelo bez duše blato i pepeo i prah. Suština duše je razumni duh, koji je lak, mudar, razborit, divan, blag, sladak, tih, krotak, prelijep i ugodan, natječe se s anđelima. U početku duša svakoga čovjeka blista jače od sunca; ali kako čovjek raste i prolaze godine, duša se njegova mijenja prema djelima njegovim i sve više sliči na djela njegova; i kakva su djela njegova, takav je i izgled duše njegove. Ako se čovjek trudi u evanđeoskim vrlinama, duša mu postaje čista i svijetla; ako pak živi u grijesima, duša mu postaje mračna i tamna. No i oni koji žive u vrlinama, duše im nisu istoga sjaja: jer svakome duša sija prema trudu koji on ulaže trudeći se u božanskim vrlinama. Neke duše sijaju jače od sunca, neke kao sunce, neke kao mjesec, neke kao svjetlost, neke kao munja, neke kao jantar, neke kao ljubičica, neke kao vuna, neke kao čisto zlato. Jednom riječju: kako se tko trudi, onako i sija. Ukoliko se kroz asketske podvige približava Bogu, utoliko jače i sija, i postaje „bog po milosti“ zajedničarenjem u Duhu Svetome. Ukoliko netko trpi nevolje i muke radi Gospodina, utoliko postaje bliže Bogu. Kao što crno željezo, kada se stavi u oganj, sija, te i ono samo postaje oganj, tako i ljudi. Duh Sveti je oganj, a mi smo crno željezo. Ukoliko postimo, bdijemo, stojimo cijele noći, molimo, uzdržavamo se – usvajamo vrline, propisane nam od Duha Svetoga, utoliko ćemo sijati očišćeni, prosvjetljeni, obasjani. – Isto tako, samo u obratnom smjeru, treba rasuđivati i o onima koji duše svoje prljaju grijesima. Jer u početku Bog, stvorivši čovjeka, dahne mu u lice duh životni, i posta čovjek duša živa (Post 2, 7). Tako su duše ljudske stvorene čiste, čistije od svjetlosti. I djeca, dok su u utrobi majčinoj, duše su im čiste. A kasnije, u životu, kada počnu činiti grijehe, duše im se pomračuju; i ukoliko dublje zalaze u grijeh, utoliko mračnije i postaju. Mnoge duše, kada se razluče od tijela, izgledaju izranjene; neke izgledaju izgladnjele i kao u dronjke obučene; neke su skroz gubave; neke crne kao katran; neke ispečene kao crni ugljen, duše zlopamtila su kao demoni; duše krivovjernika kao najdublji mrak; duše muželožnika i idolopoklonika su crnje od najcrnjeg mraka.“
+++
Epifanije upita sv. Andriju: „Jesu li đavli slični anđelima ili nisu?“ – Sveti odgovori: „Dijete, nisu. Oni su stvoreni isti po suštini, ali su pomračeni. Međutim, sveti anđeli su neoskvrnjeni i čisti, te sijaju jače od sunca.“
[1] https://orthodoxhr.wordpress.com/2021/09/25/tko-su-jurodivi-krista-radi/
Izvor: Blog “Upoznaj pravoslavlje – pravoslavna vjera i duhovnost na hrvatskom jeziku”
