Treba li na molitvu Dana duha Asiza pozvati političare i nevjernike?

Inicijativa potječe još iz 1986., kad su se poziv pape Ivana Pavla II. u talijanskom gradiću Asizu, rodnom mjestu sv. Franje, velikoga mirotvorca, okupili visoki predstavnici kršćanskih crkava i crkvenih zajednica te poglavari velikih svjetskih religija

Autor: Darko Pavičić
event 02.11.2024.

Koliko god svijet vapio za mirom i zajedništvom, mora se priznati da upravo mirotvorne inicijative i one koje zagovaraju zajedništvo različitih, vrlo teško probijaju se u javnost. Tako je i s Danom duha Asiza, koji premda se odvija svake godine koncem listopada, nalazi vrlo malo mjesta u široj javnosti. A na taj se dan, primjerice kao ovoga ponedjeljka 28. listopada u samostanu franjevaca konventualaca na zagrebačkom Svetom Duhu, okupe predstavnici kršćanskih, islamskih i židovskih zajednica kako bi zajednički molili za mir u svijetu, a sve u organizaciji Franjevačkog svjetovnog reda Mjesnog bratstva Kaptol iz Zagreba i Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije.

Inicijativa potječe još iz 1986., kad su se poziv pape Ivana Pavla II. u talijanskom gradiću Asizu, rodnom mjestu sv. Franje, velikoga mirotvorca, okupili visoki predstavnici kršćanskih crkava i crkvenih zajednica te poglavari velikih svjetskih religija da svatko na svoj način, ali na istom mjestu moli, posti, šuti i hodočasti s istom nakanom, a to je mir u svijetu. Otad se svake godine u svijetu i u nas obilježava Dan duha Asiza, a osobito je to kao svojega poslanje i identiteta prihvatio franjevački red. A sve kao refleks čuvenog susreta sv. Franje 1219. sa sultanom Melek el Kamelom kod Damiette, tijekom petog križarskog rata, dok su u tijeku bili mirovni pregovori između Saracena i križara, što se i danas i u očima islamskoga i kršćanskoga svijeta gleda kao na izvorni oblik međureligijskog dijaloga.

“S Asizom od 1986. međureligijski dijalog postaje konkretan. Papa Ivan Pavao II. shvatio je duboku poruku susreta sv. Franje i babilonskog sultana, te zahvaljujući njegovoj intuiciji, danas imamo mogućnost susreta s drugim. Pozvani smo produbiti perspektivu dijaloga kao doprinos miru, bratstvu i pravednosti. Riječima Pape Franje, utopija mira postaje stvarnost, kad se svatko od nas otvori dimenziji slušanja i prihvaćanja drugoga”, objašnjava o. Edoardo Scognamiglio, profesor Međureligijskog dijaloga s Papinskog sveučilišta Urbaniana, navodeći kako „dijalog iziskuje formaciju, kako bi se izbjegle improvizacije, primjerice čitanje dokumenta Nostra Aetate, u novom geopolitičkom i kulturalnom kontekstu“. To prema njemu znači da se „dijalog vodi u istini, tj. poštujući kršćanski identitet“. „Ivan Pavao II. prije 30 godina nije improvizirao. Njegova je inicijativa bila proročka želja, koju je Duh Sveti potaknuo u Crkvi. Danas se moramo osloboditi ideje da kršćanska istina nije otvorena za suočavanje“, veli Scognamiglio, slikovito opisujući kako u našem kršćanskom DNK, kao krštenici, Isusovi učenici, mi već imamo upisanu želju za susretom s drugim te da poštujući različitosti produbljujemo i vlastiti identitet.

Zanimljivo, 2011. na 25. obljetnicu prvog susreta u Asizu, papa Benedikt XVI. koji je tada bio domaćin međureligijske molitve, proširio je dijalog i na nevjernike. „Uz vjernike i nevjernike u svijetu postoje i osobe koje nemaju dar vjere ali žude za istinom. One ne niječu Božju opstojnost. One trpe zbog Božje odsutnosti, a tražeći istinu na putu su prema Bogu, hodočasnici su istine i mira. Takve se obraćaju i vjernicima i nevjernicima, a ateiste potiču na sumnju i lišavaju ih njihove sigurnosti da Bog ne postoji, potiču ih na traženje istine te da ne gube nadu u opstojnost istine“, kazao je tada Benedikt XVI.

A na ovogodišnjem zagrebačkom Danu duha Asiza jedan od predstavnika vjerskih zajednica kazao je kako na zajedničku molitvu treba pozvati i političare, jer su oni najodgovorniji za mir. Možda ti njihov dolazak pobudio veću pažnju javnosti ovako vrijedne i uporne inicijative, koja seže od vrha Crkve do njezine baze.

Pročitaj više

Između mnogobrojnih parola protiv vjere i Crkve često je izvikivana ona o »bogomoljstvu« i »licemjerstvu«. Njome se htjelo označiti neko puzavo, uskogrudno, sladunjavo i nemoćno držanje prema životu, koje je nedostojno odrasla, zrela i slobodna čovjeka. Na takva prigovaranja postoji samo jedan odgovor: takvo držanje nema ništa zajedničko s pravom i ozbiljnom religioznošću, ono je…

Jučer sam se prišuljao Pilatu iza leđa  i pratio lice Nevinoga dok mu je postavljao pitanje: Quid est veritas?  Čekao sam odgovor. Tako bih ga radio bio čuo. Već sam pomišljao kako se okoristiti njime. No, ništa se nije dogodilo. Ni treptaj oka ni trzaj na licu Nevinoga. A ipak, sve je bilo kao u…

Ovo se kraljevstvo ne promiče oružjem ili silom, dapače, time se kompromitira Isusov navještaj i htijenje. Ono nije od ovog svijeta, ali je u svijetu. On nema svojih divizija, u Staljinovu smislu, ali ima snagu Duha, moćniju od svih divizija i čelika, kaže fra T. Pervan za Radio Mir Međugorje